hrvatski

Ugovor o bankovnom novčanom pologu (depozitu

Bankovne poslove ekonomska literatura dijeli na pasivne, aktivne i neutralne. Pasivnim poslovima banka prikuplja novčana sredstva radi plasmana zainteresiranima, poslovima prikupljena sredstva plasira, a neutralnim obavlja financijske transakcije - u pravilu - za račun drugih osoba. Ujedno je prikupljanje novčanih depozita (pologa) prvobitni, izvorni i temeljni način prikupljanja novčanih sredstava, što je činjenica od tolike važnosti da je i Zakon o bankama "primanje novčanih depozita" uvrstio u veoma kratak popis bankovnih usluga, dok je daleko pretežna većina bankovnih poslova uvrštena u pojam "ostalih financijskih usluga". S druge strane, za osobe koje raspolažu viškom novčanih sredstava, njihovo polaganje u banku tradicionalno je temeljni način pomoću kojeg one postižu sigurno čuvanje tih sredstava, ali i istodobno stjecanje prinosa (kamata) koji ta sredstva daju. Unatoč razvitku novijih tehnika kojima se također postiže čuvanje i prinos (često veći od kamata na polog), polaganje novčanih sredstava u banku sa stajališta položitelja i dalje je iznimno važno, često zbog veće sigurnosti koju polaganje daje položitelju nego što mu je pruža većina suvremenijih tehnika. Imajući u vidu navedene činjenice, ugovor o bankovnom novčanom pologu (depozitu) jedan je od temeljnih i najznačajnijih bankovnih ugovora, jer se upravo na temelju tog ugovora obavlja polaganje novčanih sredstava u banku i jer on predstavlja pravni instrument za to. Izložene činjenice ujedno predstavljaju svrhu sklapanja ovog ugovora, koju je potrebno imati u vidu pri tumačenju pravila o ovom ugovoru, te ova pravila tumačiti u skladu s navedenom svrhom sklapanja.

ugovor; depozit

nije evidentirano