hrvatski

Cognitio extra ordinem u rimskom pravu

U radu se obrađuju dvije sfere primjene ekstraordinarne kognicije – kaznenopravna i građanskopravna, a pritom se izlažu njezina organizacijska i funkcionalna pravila promatrana u razvojnoj liniji od Augusta do Justinijana. Analiza cognitio extra ordinem u sferi zaštite interesa pojedinaca pokazuje da se taj javnopravni postupak pojavio kao iznimka u odnosu na redoviti, formularni postupak privatnopravnog karaktera, te provodio putem novih organa stvorenih Augustovom delegacijom sudbenih ovlasti izvučenih iz tribunitia potestas i imperium proconsulare. Postupnim razvojem rimske države u smjeru apsolutne monarhije orijentalnog tipa učvršćuje se kako mreža hijerarhijski organiziranih sudbenih organa tako i pravila jedinstvenog dvostupanjskog postupka (usmenost, javnost, sloboda dokazivanja i sučeve prosudbe) koja za Justinijana poprimaju konačni oblik isključivog sudskog postupka libelarnog (pismenog) tipa s naglašenim etatističkim karakterom. Slično tome, analiza cognitio extra ordinem u sferi zaštite interesa rimske zajednice (početno posebice princepsove osobe) pokazuje da se taj javnopravni postupak inkvizitornog tipa (s pismenom presudom koja sadrži ne samo odluku o vrsti i mjeri kazne već i formalnopravno obrazloženje) pojavio kao izvanredni u odnosu na redoviti sustav quaestiones perpetuae obilježen akuzatornim postupkom, te da se provodio putem novih organa nastalih delegacijom Augustove auctoritas, s razlikom što u toj pravosudnoj sferi sve do 2.st. djeluje senatski sud koji je razvio specifičnu proceduru tzv. cognitio senatus. Daljnjim učvršćenjem carske svevlasti istaknula su se tijekom 4. i 5.st. načela jedinstva i efikasnosti kognicijskog (kao isključivog) kaznenog postupka, ali i ograničenja načela javnosti, usmenosti te posebice sučeve slobode odlučivanja.

cognitio extra ordinem; građanski postupak; kazneni postupak; carski sud; Senat; praefecti; sententia; appellatio

nije evidentirano