hrvatski

Siromaštvo, višedimenzionalna deprivacija i socijalna isključenost u Hrvatskoj

Koncept socijalne isključenosti postao je “ zaštitni znak” europske socijalne politike, koji donekle istiskuje iz upotrebe pojam siromaštva. Unatoč tome, postoje velike teškoće prilikom definiranja ili operacionalizacije socijalne isključenosti. Cilj je ovoga rada bio istražiti raširenost siromaštva, relativne deprivacije i socijalne isključenosti u Hrvatskoj te utvrditi razlikuju li se ključni čimbenici koji determiniraju ova tri rizika. Korišteni su podaci iz istraživanja Praćenje siromaštva u Hrvatskoj, koje su 2004. godine proveli Caritas i Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve. Reprezentativnim uzorkom bilo je obuhvaćeno 1216 ispitanika starijih od 18 godina. Deprivacija je mjerena preko četiriju dimenzija (objektivno i subjektivno siromaštvo, stambeni uvjeti i potrošna dobra te socijalne veze), a isključenost je definirana kao kombinacija materijalnih i nematerijalnih dimenzija. Rezultati pokazuju da najveći dio stanovništva nije depriviran ni u jednom od četiri ispitivana područja i da je kumulacija deprivacijskih dimenzija karakteristična za relativno mali dio stanovništva. Iskustvo socijalne isključenosti ograničeno je na usku skupinu, prvenstveno starijih osoba koje žive samački ili s drugom starijom osobom. Nalazi regresijskih analiza upućuju na to da slični čimbenici utječu na rizike siromaštva i višedimenzionalne deprivacije (prije svega, zaposlenički status i stupanj naobrazbe), iako postoje i stanovite razlike. U odnosu na rizik siromaštva, rizik višestruke deprivacije povezan je češće s lošim zdravstvenim stanjem i nepovoljnim bračnim statusom. Iako socijalna isključenost predstavlja distinktivan koncept, razlike između koncepata siromaštva, višestruke deprivacije i socijalne isključenosti relativno su male, barem sa stajališta ključnih čimbenika koji determiniraju ove rizike.

siromaštvo; višestruka deprivacija; socijalna isključenost; Hrvatska

nije evidentirano