hrvatski

Samopomoć kao prvobitni oblik pravne zaštite? Kritička razmatranja o Selbsthilfetheorie

Shvaćanje da je samopomoć izvorni i najstariji oblik pravne zaštite uobičajeno je u suvremenoj znanosti civilnog procesnog prava. Međutim, Selbsthilfetheorie nije izvorno nastala i razvila se u okviru te discipline, već je navedena teorija oblikovana u znanosti rimskog prava u drugoj polovini 19. stoljeća – poglavito u djelu znamenitog njemačkog romanista i filozofa prava Rudolpha von Jheringa (1818-1892) - kao odgovor na složena pitanja o postanku i razvoju rimskog civilnog procesa. Prema Jheringu, prvobitni iskon prava ne predstavlja ni objava bogova, niti volja države, već ga valja tražiti u fizičkoj sili (vis) pojedinca. Budući da je u pretpovijesno doba postojalo stanje "rata svih protiv sviju", samopomoć je bila najstariji oblik rješavanja sporova. Navedene teorijske koncepcije izvršile su izniman utjecaj na romanistiku u 20. stoljeću te postale gotovo communis opinio doctorum, prodrijevši i u druge pravne discipline, posebice građansko procesno pravo. Polazeći od analize relevantnih rimskih izvora, autor odbacuje Selbsthilfetheorie kao ahistorijsku konstrukciju utemeljenu na novovjekovnim racionalističkim i naturalističkim postavkama o genezi države i prava, zaključujući da se temeljne postavke teorije samopomoći napose podudaraju s uvidima engleskog filozofa Hobbesa (1588-1679), prema kojem je prvobitno, tj. naravno čovjekovo stanje (status naturalis) rat svih protiv sviju (bellum omnium in omnes). Na temelju navedenog zaključka, u radu se na konkretnim primjerima dokazuje na koji je način primjena teorije samopomoći prouzročila pogrešnu interpretaciju struktura najstarijeg rimskog civilnog procesa kao sustava ritualiziranih akata fizičkog nasilja. U potpunoj suprotnosti s postavkama teorije samopomoći, autor u završnom dijelu rada ističe činjenicu da je stožernu vrednotu arhajskog rimskog života predstavljao „ božji mir“ (pax deorum) između rimske zajednice (civitas) i njezinih bogova (dii). Stoga bi, prema njegovu mišljenju, svaki novi pokušaj rekonstrukcije postanka i razvoja rimskog civilnog procesa trebao krenuti od postavke da je taj proces izvorno predstavljao sustav ritualnih akata sa ciljem zaštite stanja „ božjeg mira“ .

Selbsthilfetheorie; rimsko pravo; pravna zaštita

nije evidentirano