hrvatski

Dokazivanje saslušanjem svjedoka u hrvatskom parničnom postupku

U radu se nastoji cjelovito obraditi institut svjedoka u hrvatskom parničnom procesnom pravu prema uređenju nakon Novele 2003. uz stanovita povijesno-komparativna upućivanja. Određuje se pojam tog dokaznog sredstva, utvrđuju se dužnosti svjedoka, razmatra se pitanje sposobnosti za svjedočenje i dopustivosti svjedočenja, istražuju se prednosti i nedostaci utvrđivanja činjenica saslušanjem svjedoka. Objašnjavaju se zabrane svjedočenja, pravo svjedoka da uskrati svoje svjedočenje odnosno da uskrati odgovor na pojedino pitanje te način ocjenjivanja postojanja razloga za oslobođenje od svjedočenja. Izlaže se procedura predlaganja, pozivanja i saslušanja svjedoka. Problematizira se institut prisege svjedoka. Posebna pažnja poklonjena je sankcijama protiv svjedoka koji ne ispunjava ili neuredno ispunjava svoje dužnosti, ali i pravu svjedoka na naknadu troškova svjedočenja. Zaključno se daju određene sugestije de lege ferenda.

dokaz; dokazno sredstvo; svjedok

nije evidentirano