hrvatski

Rimskodobni natpisi otoka Murtera

Autorica obrađuje sve do danas poznate rimskodobne natpisne spomenike s otoka Murtera. Obradom je obuhvaćeno pet fragmentarno sačuvanih natpisa, od kojih su dva danas izgubljena (brojevi 1 i 3). Neki su već od ranije bili poznati stručnoj javnosti (brojevi 1-3), a dva se ovdje prvi put objavljuju (brojevi 4-5). Većina natpisa je nadgrobnog karaktera (brojevi 1-2, 4, a vjerojatno i 3), a samo jedan je zavjetnog karaktera (br. 5). Osobe spomenute na ovim natpisima imenovane su uobičajenim rimskim imenima (Iulius, Munatia, Volumnius [ili Volusius], Maxima, Quintus, Secunda, Tertia, Valen[--]) i obično se poštuju pravila rimskog imenovanja. Jedini se izuzetak nalazi na natpisu br. 1, gdje su sinovi imenovani na prilično neobičan način, tj. samo gentilnim imenom i filijacijom, ali bez prenomena i kognomena, iako su njihove sestre i roditelji bili imenovani sukladno uobičajenim rimskim obrascima: nomen + filijacija + cognomen. Moguće je da su sinovi umrli kao novorođenčad približno tijekom prvog tjedna njihovih života (v. bilj. 3), jednako kao i to da su nepravilnosti u njihovom imenovanju bile posljedica rada nekog nevještog klesara ili uredivača teksta (ordinator). Iz imenovanja osoba potvrđenih na ovim natpisima može se zaključiti da su sve bile slobodnorođeni rimski građani. Jedna je osoba (natpis br. 2, Volumnius [ili Volusius], možda domaćeg porijekla) bila vojnik koji je pokopan u Murteru vjerojatno tijekom aktivne vojne službe. U tom slučaju vjerojatno je da je on preminuo tijekom službe u nekoj pomoćnoj bazi ratne mornarice stacioniranoj u Kolentu, prema čemu se može dalje pretpostavljati da je na Murteru moralo, barem neko vrijeme, postojati i državno zemljište namijenjeno u vojne svrhe. Jedinom zavjetnom spomeniku (br. 5) nedostaju kako ime božanstva tako i ime zavjetodavca, stoga on svjedoči samo o rimskom načinu štovanja kulta na Murteru.

rimskodobni latinski natpisi ; otok Murter

nije evidentirano