hrvatski

Etiologija i terapija bruksizma

Etiologija bruksizma je uglavnom nespecifična, tj. objašnjena je brojnim teorijama i mogućim čimbenicima. Prekomjerna i učestala noćna bruksistička aktivnost, za razliku od fiziološke mišićne aktivnosti tijekom sna, ima za posljedicu nefiziološko trošenje (atriciju) zubnih ploha. Dnevni bruksizam teži je oblik mišićne abnormalne aktivnosti, jer nikako ne može biti objašnjen kao prekomjerna fiziološka aktivnost. Svrha rada je prikazati suvremene modele mehanizma nastanka bruksizma s naglaskom na centralne (patofiziološke i psihološke) etiološke čimbenike bruksizma. Stomatolozi tradicionalno smatraju glavne čimbenike bruksizma okluziju zubi te anatomske čimbenike orofacijalnog sustava. Međutim, pouzdanije objašnjenje nastanka bruksizma temelji se na brojnim patofiziološkim čimbenicima, kao npr. generalizirane promjene aktivnosti u tijelu tijekom spavanja i mišićne hiperaktivnosti, uključivši i bruksizam. Promjene u sustavu centralnih neurotransmitera u nigrostriatalnoj projekciji može uzrokovati proremećaj mišićne aktivnosti. Farmakološka terapija također ima utjecaj na induciranje bruksizma (npr. L-dopa, neuroleptici i dr.). Brojne supstancije, kao npr. amfetamini, nikotin i alkohol mogu biti etiološka podloga za razvoj bruksizma, što se naročito objašnjava djelovanjem preko dopaminskog sustava. Poremećaj ponašanja te afektivni psihološki čimbenici od kojih je najviše izražena anksioznost mogu zajedno sa emocionalnim stresom, pod utjecajem psihosocijalnih čimbenika, uzrokovati bruksističnu aktivnost. Terapija bruskizma treba biti multidisciplinarna, neinvazivna i reverzibilna. Okuzijska udlaga najčešće je stomatološko sredstvo reguliranja zbog bruksizma poremećene neuromuskularne funkcije žvačnoga sustava te mehaničke zaštite od prekomjernog trošenja zubi.

bruksizam; terapija; okluzijska udlaga

nije evidentirano