hrvatski

Frane Petrić o društvenoj ulozi i etičkoj dimenziji povijesnih istraživanja

U djelu Della historia diece dialoghi (1560) Petrić je izložio vlastitu teoriju povijesti, razumijevajući povijest kao cjelokupno iskustvo svijeta i, u užem smislu, kao naslijeđe čovjekova djelovanja. Zbog slojevitosti i isprepletenosti događaja on je odustao od zahtjeva za jedinstvenim načelom historiografskoga umijeća. Važnost povijesnih spoznaja za ozbiljenje ljudske sreće u u civiliziranoj zajednici bila je Petriću dovoljnim razlogom za poduzimanje historiografskih napora. Zato je i formulirao metodološki obrazac za proučavanja povijesti, koji se ravna po načelima istinitosti, jasnoče i korisnosti, a temelji se na povezivanju svih elemenata povijesnog događaja. Poduzevši temeljitu kritiku povijesti kao "retorike" i "poezije", a odoljevši kušnji historicizma, Petrić je ustrajao na svojoj problematskoj teoriji povijesti.

Teorija povijesti; introspekcija; povijesno iskustvo; sinkronizam

nije evidentirano