hrvatski

Neke glazbenofilozofijske teme u djelu Miha Monaldija

Dubrovački pjesnik, matematičar i filozof Miho (Michele) Monaldi (oko 1540-1592) ostavio je u svojem posthumno objavljenom djelu Irene, ovvero della bellezza (Irena iliti o ljepoti ; Venecija 1599) prvi cjelovit glazbenoteorijski i glazbenoestetički sustav nastao na hrvatskoj obali Jadrana. Osmi 'dijalog' u tome djelu potpuno je posvećen raspravi o glazbi, a glavni problematski krugovi koje Monaldi u njemu obrađuje jesu: vrste podjela glazbe, estetička analiza jednoglasja i višeglasja, odnos glazbe i matematike, odgojna, etička i spoznajna vrijednost (aksiologija) glazbe, odnos pjesništva, govorništva i glazbe, teorija značenja u glazbi i odnos glazbe i politike. Iz filozofijske perspektive Monaldijeva je misao o glazbi većim dijelom eklektički sklop nekih srednjovjekovnih doktrina te renesansnog neoplatonizma i aristotelizma, ali očituje i neke posebnosti među kojima se visok stupanj izvornosti može pripisati koncepciji značenja u glazbi. U cjelini, međutim, Monaldijeva misao o glazbi ne slijedi inovativni trag Zarlinova epohalnog poimanja glazbe kao autonomne umjetnosti.

Miho Monaldi; estetika glazbe; renesansa; neoplatonizam; aristotelizam

nije evidentirano