hrvatski

Nosivi kapacitet kao metoda rasterećenja zaštićenih dijelova prirode

U zaštićenim dijelovima prirode, posebice u nacionalnim parkovima, dolazi do sukoba između dva različita interesa – onog za zaštitom prirode te razvojem turizma. Turistički se razvoj sam po sebi temelji na privlačnosti prirodnih vrijednosti. Intenziviranjem turističke djelatnosti povećava se i pritisak koji ona stvara na zaštićeno područje. Ovaj se rad usredotočuje na analizu turističkog nosivog kapaciteta, raščlanjenje tipologije nosivog kapaciteta prostora koji obuhvaća društvene, ekonomske, ekološke, fizičke i percepcijske aspekte prostora, analizirajući ih i odgovarajući na pitanje kolika je to količina pritiska koju određeno područje može podnijeti do trenutka kada se njegove prirodne i ambijentalne vrijednosti počinju nepovratno degradirati. Važnost turističkog nosivog kapaciteta, kao regulacijskog koncepta temeljenog na principima održivosti, jest da on u velikoj mjeri pridonosi unapređenju koegzistencije turističkog razvoja i djelatnosti zaštite prirode unutar zaštićenih područja. Ovom se metodom turističkog nosivog kapaciteta ne isključuju mogućnosti za turistički razvoj, ali se stavlja naglasak na važnost poznavanja kapaciteta zaštićenog područja da podnese određene količine pritiska, održavajući njegovu kvalitetu ograničavanjem broja korisnika područja. Takva područja s obzirom na svoju primarnu funkciju, a to je zaštita prirodnih vrijednosti, ne smiju biti ugrožena. Analizirano problemsko područje je trenutna situacija u osma hrvatskih nacionalnih parkova. Između ostalih pritisaka, onaj rastući, turistički, može se zabilježiti u većini njih. Što se tiče metode kontrole tog pritiska primjenjuju se u četiri od sedam nacionalnih parkova čije su strune službe odgovorile na upitnik (edukacija interesnih grupa, vremensko i prostorno ograničenje korištenja određenih lokacija.). Kao moguće učinkovite metode spominju se i zapošljavanje većeg broja nadzornika, organizirani posjeti te unaprijed najavljeni posjeti nacionalnom parku. Određivanje turističkog nosivog kapaciteta navodi se kao moguće učinkovito rješenje, ali se ne primjenjuje. Razlozi se mogu tražiti u nepostojanju strategije dugoročnog praćenja turističkih utjecaja i u činjenici da problem prekomjernog broja turista koncentriranih unutar parka primjerice tijekom ljetne sezone još uvijek nije prepoznat te se s njime ne postupa kako bi trebalo. Turistički je razvoj u zaštićenim područjima još uvijek prioritet koji se planira kratkoročno. To je stanje potrebno izmijeniti stvaranjem dugoročne razvojne strategije i primjenom regulacijskih mjera unutar nedavno propisanih planova upravljanja za zaštićena područja koji će kontrolirati turistički razvoj i pritisak. Jedna je od njih određivanje turističkog nosivog kapaciteta, posebice za nacionalne parkove područja najvećeg stupnja prirodne privlačnosti i svakako naj posječeniju kategoriju zaštićenih područja.

zaštićena područja; održivost; turizam; zaštita prirode; pritisak; planovi upravljanja; turistička nosivost; praćenje stanja

nije evidentirano