hrvatski

Deinstitucionalizacija i podrška u zajednici

Suvremeni sustavi skrbi i podrške za osobe s intelektualnim i drugim teškoćama usmjereni su k deinstitucionalizaciji posebnog sustava skrbi i razvoju stručnih službi podrške u zajednici. Deinstitucionalizacija je termin koji opisuje preseljenje osoba iz institucionalnih oblika skrbi u druge prirodnije sredine, a predstavlja pokušaj da se na dosljedan i sistematičan način preokrenu štetne posljedice nametnutog načina življenja osoba izoliranih od društva, s ograničenim životnim mogućnostima (Allen, 1989). Ona prije svega podrazumijeva “ reduciranje broja primljenih u institucije, razvoj alternativnih društenih metoda podrške i reformu javnih ustanova, kako bi se poboljšala kvaliteta pružene skrbi” (König, 1986, str. 203). Umjesto velikih, od lokalne zajednice dislociranih ustanova, osnivaju se regionalno, u lokalnim zajednicama različiti integrirani oblici smještaja, zapošljavanja i drugih oblika podrške. Strategijom u zajednici utemeljene rehabilitacije se unutar zajednice (lokalne sredine) razvijaju uvjeti za rehabilitaciju, ravnopravnost mogućnosti i socijalnu integraciju svih osoba s teškoćama u razvoju (Jönsson, 1994). Ciljevi ove strategije su: – integracija u društvenu okolinu u okviru decentraliziranih regionalnih službi podrške i skrbi te poticanje izgradnje trajnih međuljudskih odnosa ; – život u obitelji (biološkoj, adoptivnoj ili udomiteljskoj) ; – stvaranje što “ normalnijih” uvjeta života uz adekvatan spektar usluga na području stanovanja, zapošljavanja i slobodnog vremena ; – osiguravanje individualnog pristupa, tj. uvažavanje individualnih posebnosti i potreba kako bi se osigurao optimalan fizički, psihološki, duševni, socijalni i emocionalni razvoj. U većini razvijenih zemalja Europe i svijeta više se uopće ne postavlja pitanje opravdanosti deinstitucionalizacije osoba s intelektualnim teškoćama, već se smatra neophodnim uključivanje ovih osoba u sve sadržaje života u zajednici. Velike ustanove se ukidaju, a manje još više smanjuju i reorganiziraju s ciljem razvoja integriranih životnih zajednica. U našoj zemlji je proces deinstitucionalizacije i prevencije institucionalizacije osoba s intelektualnim teškoćama pokrenula Udruga za promicanje inkluzije 1997. godine. Ona je do sada već razvila model suvremenih stručnih službi podrške u lokalnim sredinama za odrasle osobe (stanovanje i zapošljavanje uz podršku), te specijalizirano udomiteljstvo i dječju zajednicu za djecu s viševrsnim teškoćama. Na temelju principa inkluzije u spomenutim se programima provode načela osnaživanja, samozastupanja i drugih vidova unapređenja kvalitete življenja korisnika putem osobnog i obiteljski usmjerenog planiranja podrške.

deinstitucionalizacija; inkluzija; podrška u zajednici

nije evidentirano