hrvatski

Moralno-etički izazovi četrdeset godina nakon Koncila

Imajući u vidu postkoncilski razvoj moralne teologije i specifične hrvatske prilike autor u raspravi o moralno-etičkim izazovima četrdeset godina nakon Koncila polazi od temeljne koncilske poruke, tj. poziva teolozima da uvijek traže prikladniji način kako bi kršćansku moralnu poruku saopćili ljudima svoga vremena (usp. Gaudium et spes br. 62). Hrvatska društvena javnost preko medija sve više potencira osjetljiva moralno-etička pitanja, poput umjetne oplodnje, spolnoga odgoja, pobačaja, homoseksualnosti, pedofilije, stvarajući o tim i sličnim pitanjima takav moralno-etički pristup koji se razlikuje od načina života hrvatskoga naroda. Tema se obrađuje u dva dijela: Poticaji Drugoga vatikanskog koncila i Neki suvremeni moralno-etički izazovi. U prvom dijelu autor raspravlja o temeljnim koncilskim postavkama za razvoj moralne teologije, prije svega o kristocentričnom usmjerenju koje proizlazi iz Optatam totius, br. 16 i nekih drugih koncilskih dokumenata. Takav pristup u postkoncilskom razdoblju nailazio je na različite poteškoće, ali se u novije vrijeme susreće sve više tekstova koji problematiziraju tu tematiku. U drugom dijelu rada autor se ograničuje na dva šira područja na kojima se u posljednje vrijeme pojavljuje više moralno-etičkih izazova. To je, s jedne strane, područje braka, obitelji, uopće spolnoga života i bioetike kojim se bavi moralna teologija te, s druge strane, socijalno područje kojim se posebno bavi socijalni nauk Crkve odnosno socijalna etika. S obzirom na specifičnu hrvatsku situaciju prvo područje se tematizira kroz pitanje spolnog odgoja, promjene zakonodavstva i aktualnosti bioetike. U radu se konstatira selektivni pristup spolnosti, problemi u stvaranju novoga hrvatskog zakonodavstva na tom području koje ne odražava stvarno stanje hrvatskog društva te aktualnosti bioetike u Hrvatskoj u kojoj hrvatski teolozi daju svoj značajan doprinos. Brojni su moralno-etički izazovi na socijalnom području u Hrvatskoj koji su autoru dobro poznati. Tražeći odgovor na pitanje: koja je uloga hrvatskih teologa i službenih predstavnika Crkve, autor konstatira da je Socijalni govor hrvatske Crkve na ispitu. Na osnovu Kompendija socijalnog nauka Crkve autor pokazuje Socijalni pastoral kao put za aktivno sudjelovanje kršćana i Crkve u društvenom životu što je ujedno i temeljni preduvjet za 'novu evangelizaciju' o kojoj je govorio papa Ivan Pavao II. U Zaključku se na osnovu enciklike Veritatis splendor i rasprave teologa moralista tematizira povezanost između moralno-etičko-socijalnih izazova i vizije teologa moralista. U pluralnom društvu, u kojem se izgubila slika 'kršćanski etičkog svijeta', od teologa moralista se očekuje da bude 'osoba sa mnogo antena' koji će biti kadar u crkvenom i društvenom životu svjedočiti proročku vjerodostojnost etičkih uvjerenja Crkve. Svi oni koji na moralno-etičko-socijalnom području u hrvatskoj crkvenoj i društvenoj javnosti nastupaju kao predstavnici Crkve trebaju biti kompetentni i trajno svjesni koncilske poruke da stalno traže 'prikladniji način' kako kršćansku moralnu poruku prenijeti ljudima našega vremena.

moralno-etički izazovi; prikladniji način prenošenja moralne poruke; kristocentričnost morala; spolni odgoj; promjena zakonodavstva; bioetika; socijalni nauk Crkve; socijalni govor Crkve; socijalni pastoral; vizija teologa moralista

nije evidentirano