hrvatski

Brdsko vinogradarstvo - mogućnosti i ograničenja

Divlja vinova loza (Vitis vinifera ssp. silvestris) se zahvaljujući velikoj genetskoj varijabilnosti, razvila u dva tipa: aridofilni i higrofilni i raširila iz područja istočnog Mediterana i Bliskog Istoka sve do Kaspijskog mora, Zakavkazja i uz obale Dunava do Srednje Europe. Arheološki nalazi upućuju na korištenje vinove loze u ishrani čovjeka već šest tisuća godina i proces njena udomaćivanja u razdoblju od četvrtog i trećeg tisućljeća prije Krista. Širenje udomaćene vinove loze i kulture vina iz područja istočnog Mediterana prema Zapadnoj Europi teklo je u dva vida, prvo, razmjenom kulturnih i materijalnih dobara među narodima (trgovci i moreplovci) i drugo, demografskim promjenama u prostoru izazvanu premještanjem, seobom naroda. U Francusku, Španjolsku i Portugal donijeli su vinovu lozu Feničani, a iz Grčke je prenijeta u Rim, koji je širi diljem Carstva. Ostaje činjenica da je vinova loza svjedok nastajanja i sastavni dio povijesti zapadne civilizacije. Vinu su posvećena starogrčka i rimska božanstva, a preuzima ga i kršćanstvo kao simbol Kristove krvi. Vino je i danas vezano uz svakodnevni život velikog dijela čovječanstva, a nasadi vinove loze sastavni su dio krajobraza gotovo svih kontinenata, kao dokaz i potvrda iskonske veze vinove loze i čovjeka. Razvoj vinogradarstva kao gospodarske grane ovisi o više čimbenika, koji se mogu razvrstati u nekoliko skupina: agroekološki, ekonomski i društveni.

vinogradarstvo, Istra

nije evidentirano