hrvatski

Farmakogenetika

Razlike u metabolizmu lijeka i odgovora na lijek između dviju osoba s istom dozom i istom tjelesnom težinom mogu biti izazvane uzrocima, kao što je prolazna inhibicija i indukcija enzima, ili trajnim uzrocima, kao što je genetska mutacija, delecija ili amplifikacija gena. Frekvencija genetske promjene koja je veća od 1% u populaciji izražava se kao genetski polimorfizam. Farmakogenetski polimorfizmi mogu se očitovati na farmakokinetskoj i farmakodinamskoj razini. Farmakokinetska razina bavi se polimorfizmima gena zbog kojih nastaju promjene koncentracija lijeka i njegovih metabolita na mjestima njihova molekularnog djelovanja (polimorfizmi enzima metabolizma lijekova, transporteri lijekova), dok se farmakodinamska razina bavi polimorfizmima gena povezanih s učinkom i mehanizmom djelovanja lijeka, a nevezane su s njegovom koncentracijom (receptori, ionski kanali). Vezu između genetske predispozicije i učinkovitosti lijeka proučava farmakogenetika na temelju čijih se ispitivanja utvrđuje specifični fenotip. Na temelju sposobnosti metaboliziranja lijekova genetski se polimorfizam povezuje s trima vrstama fenotipova. Fenotip ekstenzivnog metabolizma lijeka znakovit je za normalnu populaciju ; fenotip slabog metabolizma udružen je s nakupljanjem specifičnih supstrata lijeka i tipično je autosomno recesivno svojstvo nastalo mutacijom i/ili delecijom obaju alela odgovornih za fenotipsku ekspresiju ; fenotip ultraekstenzivnog metabolizma rezultira povećanim metabolizmom lijeka i to je autosomno dominantno svojstvo koje proizlazi iz amplifikacije gena. Genetski polimorfizam transportera lijeka i receptora stvara pak osnovu za fenotip s polaganom i brzom apsorpcijom lijeka, odnosno lošu ili učinkovitu interakciju s receptorima.

P450, metabolizam lijekova, CYP2D6, CYP2C9, CYP2C19

nije evidentirano