hrvatski

Utvrđivanje optimalne strukture turističke ponude grada Dubrovnika pomoću modela linearnog programiranja

Iznimna kompleksnost turističke ponude zahtijeva pri modeliranju njegovog gospodarskog efekta brojna pojednostavljenja i zanemarivanje varijabli koje se primjećuju u stvarnosti. Na taj način izdvajaju se samo najvažnije varijable i proučava njihov međusobni odnos. U tom smislu u radu se dubrovačka turistička ponuda analizirala po slijedećim segmentima: ponuda smještaja (po kategorijama), ponuda caffe barova, gastronomska ponuda, ponuda sportskih sadržaja, ponuda kulturnih događanja, ponuda javnog gradskog prijevoza, ponuda taksi prijevoza i ponuda trgovačkih kapaciteta. Urađena je analiza prikupljenih sekundarnih podataka, zatim anketno istraživanje s uzorkom od 253 ispitanika, te su se na osnovu obrađenih podataka formirala dva modela linearnog programiranja s funkcijom cilja maksimizacije prihoda i s četrnaest tj. s trinaest nejednadžbi ograničenja. Postavljena ograničenja se odnose na prostorna ograničenja, ograničenja broja radne snage, ograničenja koja proizlaze iz potrebnog odnosa smještajnih i pratećih kapaciteta te ograničenja o nesmanjivanju postojećih smještajnih kapaciteta. Po prvom modelu potrebno je na području grada Dubrovnika usmjeriti razvoj turističke ponude uglavnom prema hotelskim kapacitetima srednje kvalitete (u hotelske kapacitete s 3*), a po rješenju drugog modela u hotelske kapacitete najviše kategorije (u hotelske kapacitete s 5*). Za različite odnose smještajnih kapaciteta ustanovljen je različit omjer pratećih prometnih, trgovačkih i ugostiteljskih kapaciteta. Uloga postavljenih modela i provedene postoptimalne analize modela nije samo u određivanju optimalne strukture turističke ponude s kojom se maksimiziraju ukupni prihodi iz turizma u destinaciji, već je i u tome da se prvenstveno donositeljima odluka osigura uvid kojim će se objektivizirati i povećati njihova sposobnost za donošenje ispravnih odluka. To se postiže iskorištavanjem obilježja modela koji omogućava unaprijed sagledavanje većine relevantnih elemenata problema, otkriva njihove bitne međuovisnosti, omogućuje provedbu eksperimenata u procesu postoptimalne analize, te relativno vrlo brzo uvođenje potrebnih promjena koje proizlaze iz dinamičnosti modelirane stvarnosti. Korištenjem modela mogu se lakše donositi odluke o eventualnim poticajnim mjerama koje bi trebalo primijeniti za poticanje onih oblika turističke aktivnosti putem kojih se postižu najbolji efekti.

turistička ponuda; turistička potražnja; model linearnog programiranja; slimpeks metoda; postoptimalna analiza

nije evidentirano