hrvatski

Regulacija glikemije i debljina u šećernoj bolesti

Promatrana je povezanost debljine procjenjene indeksom tjelesne mase (ITM) sa stupnjem kontrole glikemije procjenjene postotkom glikoziliranog hemoglobina (HbA1c) i liječenjem u 1127 osoba s tipom 1 i 10 614 s tipom 2 šećerne bolesti. Bolesnici s tipom 1 su mlađi: medijan 37 god. (raspon 14-84), prema 65 (18-95), duljeg trajanja bolesti: 13 god. (0-55) prema 9 (0-50), manjeg ITM: 24, 1 (17, 2-37, 2) prema 28, 1 (16, 1-54, 9), sličnog HbA1c: 7, 86% (4, 65-14, 12) prema 7, 96 (3, 79-14, 74). Unutar skupina muškaraci i žene se razlikuju po dobi, ITM i HbA1c, pa su daljnje analize po spolu. Korelacija ITM i HbA1c je uočena u oba tipa bolesti (Spearman rank, p<0, 01). Načinu liječenja (samo temeljno, peroralna terapija i insulin) dijeli osobe s tipom 2 po ITM, dobi i trajanju (Kruskal Wallis, p<0.01). U svim skupinama je korelacija ITM i HbA1c pozitivna. Muškarci s tipom 2 liječeni inzulinom prema peroralnim lijekovima imaju istu razinu HbA1c uz manji ITM, dok je u žena HbA1c veći uz manji ITM (Mann Whitney U test). Osobe liječene inzulinom su starije i duljeg trajanja bolesti. Ovo zapažanje potvrđuje vezu loše regulacije glikemije i debljine. Prosječna glukoregulacija je slična (loša) u oba tipa šećerne bolesti. Posredno, ovi rezultati mogu značiti da se inzulin u tipu 2 daje prekasno i neefikasno, posebno u žena.

debljina; šećerna bolest; regulacija glikemije

nije evidentirano