hrvatski

NOVI POGLEDI NA PRAĆENJE ODGOVORA ORGANIZMA NAKON PRIMJENE EKC

Kardiovaskularne bolesti i dalje predstavljaju vodeći uzrok smrtnosti u zapadnoj civilizaciji. Ekstrakorporalna cirkulacija (EKC), uvedena u praksu prije pedeset godina, temelj je na kojem se baziraju moderni pristupi u liječenju kardiovaskularnih bolesti. Dinamičan razvoj tehnika kardiokirurških operacija u ovom je periodu doveo je do znatnog smanjenja perioperativnog morbiditeta i mortaliteta paralelno povećavajući kvalitetu i kvantitetu života milijuna pacijenata. Međutim, tijekom tih godina, kardijalni kirurzi bili su vrlo dobro svjesni tamne strane priče o EKC. Pokazalo se da upala, razvijena kao posljedica aktivacije komplementa, zajedno s ishemijsko/reperfuzijskom povrede doprinosi oštećenju miokarda, te posljedično infarktu. Ishemijsko/reperfuzijska povreda je kompleksan proces koji obuhvaća brojne stanice i medijatore. Budući da su reperfuzijske tehnike dosegle svoj maksimum, sljedeći napredak u poboljšanju ishoda nakon kardijalne operacije je u prevenciji i tretmanu posljedica ishemije. U ovom pregledu ukratko će se opisati ključni stanični elementi fenomena ishemije/reperfuzije, a prikazat će se neke istraživačke strategije, s posebnim osvrtom na stanične modele.

ischemia/reperfusion; cardiopulmonary bypass; cellular elements

nije evidentirano