hrvatski

Metafizički nauk o stvaranju

Da postoji svijet to je evidentno razumnim bićima, ali da je taj svijet mnogostruk, da se neprestano mijenja, odnosno da je kontigentan to je otkrila filozofska misao od samih svojih početaka. Zato su se već prvi filozofi pitali za počelo svijeta. Na ovo pitanje su odgovarali najveći filozofi srednjega vijeka, ponudivši svoj nauk o stvaranju svijeta ex nihilo. Ovo pitanje se nalazi u središtu Tomine metafizike akta bivstvovanja, za kojega stvaranje u pravom smislu riječi znači uzrokovati ili proizvoditi (causare sive producere) bitak stvarima. Isto se pita i Leibniz, kada u svom djelu De rerum originatione radicali (1697) istražuje radikalno počelo stvarnosti. Svojim upitom: Zašto je uopće biće, a ne radije ništa?, Heidegger, premda zaobilazno, iznova postavlja isto pitanje. Problem stvaranja svijeta je tijekom povijesti dobio najmanje svoju trostruku elaboraciju. Tako imamo biblijski nauk o stvaranju, potom filozofski i konačno kozmološki sa tzv. 'problemom nastanka'. Naša je nakana izložiti metafizički nauk stvaranja ex nihilo u kojem se stvaranje shvaća kao trajan i utemeljujući odnos, u kojem Stvoritelj održava stvorenje u bivstvovanju. Obradit će se najvažniji problemi vezani uz ovu doktrinu, poput odnosa vremena i stvaranja, tj. stvaranje 'ab initio temporis'. Potom ćemo obraditi osnovne vlastitosti stvaralačkog čina: njegovu razumnost, slobodu, svrhovitost i dobrotu. Prilikom elaboracije ovakvog nauka o stvaranju, povremeno ćemo se osvrnuti na biblijski nauk o stvaranju, kao i na razne modele nastanka svemira prirodnih znanosti, s nakanom da pokažemo kako metafizički nauk o stvaranju može biti čvrsta teoretska baza u komplementarnom razumijevanju konvergentnih teza koje zastupaju ove doktrine o nastanku svemira.

metafizika; creatio ex nihilo; participacija

nije evidentirano