hrvatski

Mehaničke metode zaštite od sitnih glodavaca u šumskom staništu

Voluharice (Arvicola terrestris, Clethrionomys glareolus, Microtus agrestis, M. arvalis) su poznate šumarskoj struci kao uzročnici šteta na mladim biljkama. Apodemus flavicollis, A. sylvaticus i A. agrarius su u literaturi opisane kao vrste koje se većinom hrane sjemenjem i djelomično konkuriraju voluharicama za hranu i prostor. U šumskoj zajednici Genisto elatae– Quercetum roboris caricetosum brizoides istražen je utjecaj ponude žira hrasta lužnjaka na promjene u sastavu populacija miševa i voluharica. Na površini od 1, 44 ha unijeto je 130 kg žira, te praćena njihova brojnost na pokusnoj i kontrolnoj plohi prije i poslije unosa žira. Najbrojnija vrsta prije unosa sjemena je bila C. glareolus. Nakon unosa žira utvrđeno je povećanje populacija kod A. flavicollis, A. sylvaticus i A. agrarius, te smanjenje ulova svih vrsta voluharica (C. glareolus, M. agrestis i M. arvalis). Na kontrolnoj plohi smanjenje brojnosti zabilježeno je samo kod M. agrestis. Primjena konkurentskih odnosa između pojedinih vrsta miševa i voluharica može se iskoristiti kao oblik indirektne mjere zaštite, jer je ovom metodom moguće utjecati na promjene u sastavu njihovih populacija. Gusto nisko raslinje pruža hranu i zaštitu brojnim sitnim sisavcima, osobito miševima i voluharicama. Uklanjanjem korova u šumskim sastojinama moguće je utjecati na stanišne uvjete sitnih glodavaca. Istraživanja su pokazala da je broj ulovljenih jedinki vrste M. agrestis ulovljenih u klopkama postavljenih na košenim površinama bio manji od broja ulovljenih jedinki na nekošenim površinama. Nasuprot tome gustoća populacije kod vrste A. sylvaticus povećala se na košenim površinama.

Sitni glodavci; šumski ekosustavi; štete; zaštita

nije evidentirano