hrvatski

Suvremeni pristup liječenju ovisnika o drogama

Zlouporaba droga obzirom na pojavnost kao i brojne sekundarne posljedice, postala je najozbiljniji javno-zdravstveni problem hrvatske mladeži. Osobito zabrinjava konstantno visoka incidencija ovisnika opijatskog tipa a broj po prvi puta liječenih od 1998. godine je oko 1000 osoba godišnje. Toliki priliv tih teških i kroničnih bolesnika nije adekvatno praćen rastom kapaciteta stručnih timova za njihov učinkovit tretman. Dijelom je to posljedica nekvalitetnog provođenja Nacionalnog programa a s druge strane i u javnosti se marginalizira medicinsko liječenje i afirmiraju programi terapijskih zajednica organiziranih od strane nevladinih organizacija. Umjesto znanstveno utemeljenog pristupa u traženju najboljih rješenja za uspostavu kontrole nad tim rastućim problemom u čemu dobro organiziran sustav tretmana može izuzetno mnogo pomoći, glasnogovornici terapijskih zajednica (komuna za ovisnike) su gotovo uvjerili javnost kako je znatan broj ovisnika moguće uspješno &laquo ; izliječiti&raquo ; . Tako se umjesto prihvaćanja harm reduction pristupa od velikog broja ovisnika i onih koji ih pokušavaju liječenje oočekuje orijentacija prema uspostavi i trajnom održavanju apstinencije, bez primjene adiktivnih lijekova. Evaluativna istraživanja kao i dugotrajne prospektivne studije praćenja ovisnika su pokazale da je taj pristup nerealan i štetan za društvo jer je od tek oko 20% ovisnika nakon često dugotrajne terapije moguće trajno održavati apstinenciju. Upravo radi tih razloga, hrvatski stručnjaci sugeriraju politiku tretmana kojom bi se što veći broj ovisnika u ranoj fazi bolesti privukao u programe liječenja i kao što je to potrebno i sa svim drugim kroničnim bolesnicima, što duže ili trajno zadržao pod stručnim nadzorom. Da bi se to osiguralo, u sustav za tretman uključeni su liječnici opće medicine kao prva suradna linija s mrežom stručnih timova Centara za izvan-bolničko liječenje ovisnika. Takav model osigurava laku dostupnost programa, inidividualizirani pristup, visoku stručnost u provođenju postupka, dobru retenciju (oko 65%) i redukciju uzimanja ilegalnih droga za oko 70%. Liječenje ovisnika je dakle dugotrajan proces u okviru kojeg se ovisnicima osigurava kompleksan terapijski pristup s nekoliko važnih elemenata: farmakoterapija, psihoterapija, obiteljski postupak, socijalne intervencije, preodgoj, kontrole apstinencije, terapija komorbiditeta, edukacija radi sprečavanja širenja infekcija i drugo. Kod opijatskih ovisnika najvažniji element kako za pokretanje tako i dugotrajno provođenje stručnog nadzora je farmakotrerapija opijatskim agonistima. Uz metadon, radi brojnih komparativnih prednosti i osobito znatno manjeg rizika od predoziranja, afirmira se primjena buprenorfina. Za onaj dio ovisnika orijentiranih na potpuno odvikavanje i održavanje apstinencije, sve se više koristi primjena naltrexona. U prezentaciji će biti navedene indikacije i komparativne prednosti primjene navedenih lijekova.

ovisnost; tretman; smanjenje štete

nije evidentirano