hrvatski

Kirurški postupci u liječenju velikih koštanih šupljina čeljusti

Problem izbora kirurškog postupka pri liječenju velikih koštanih šupljina koje nastaju nakon što se odstrane benigne patološke promjene čeljust sastoji u tome kako kirurškim postupkom spriječiti moguće recidive lokalno invazivnih promjena te kako bez infekcije osigurati organizaciju krvnog ugruška i obnovu kosti. To je bilo razlogom pojave nekoliko različitih kirurških postupaka koji su se kroz povijest razvijali. Prikazati će se rezultati liječenja velikih koštanih šupljina metodom Partsch II s intraoralnom poslijeoperativnom sukcijom, metodom Partsch II s dekortikacijom jedne strane čeljusti, rezultati nakon punjenja koštanih defekata s resorbilnim granulatom trikalcijeva fosfata (BioResorb tvrtke Oraltronics). Iz rezultata provedenih kliničkih istraživanja može se zaključiti da svaka od spomenutih metoda daje dobre rezultate, ako se primjeni u ispravno izabranim indikacijama. Primjena intraoralne sukcije sigurna je i najjeftinija metoda za najveće koštane defekte, pogotovo ako se istovremeno izvrši i dekortikacija jedne koštane stijenke. Primjena aloplastičnog resorbilnog materijala sigurnija je od primjene neresorbilnih materijala, bolja je i od alternativnih metoda Partsch II postupka, a cijeljenje kosti završava bez komplikacije u razdoblju od šest mjeseci. Dvofazni kirurški postupak u liječenju odontoma čeljusti jedinstven je u literaturi. Napuštene metode marsupijalizacije ponovno oživljavaju nakon eksperimentalnih istraživanja kojima je dokazana promjena potentnosti epitela tako liječenih odontogenih keratocista za koje je iz literature i iz svakodnevne prakse poznato da su izrazito sklone recidivu, pa ih suvremena patologija danas svrstava među odontogene tumore. Gigantocelularne promjene čeljusti specifična su vrsta patoloških promjena koje treba znati razlikovati, kako bi se postupak mogao provesti s ciljem konačnog izlječenja i bez štete za bolesnika.

Koštane šupljine čeljusti

Pozvano predavanje