hrvatski

Traumatizacija, gubici i pitanje funkcionalne zajednice

Nakon ratnih stradanja, gubitaka članova obitelji i imovine i masovnih traumatskih iskustava, povjerenje između ljudi koji su do tada bili blisko vezani duboko je narušeno. Zajednice su podijeljene u suprotstavljene grupe, a prevladava osjećaj ugroženosti, oslanjanje samo na vlastitu grupu praćeno pomanjkanjem osjećaja pripadnosti zajednici. U temeljima zajednica koje imaju nisku razinu povjerenja ozbiljni su psihološki uzroci. Traumatska iskustva i gubici predstavljaju jednu od ključnih prepreka socijalnog funkcioniranja zajednice koje bi donijelo koristi svim njenim članovima, odnosno objektivna prepreka koja onemogućuju izgradnju socijalnog kapitala kakav je bio prije sukoba. Neke od glavnih prepreka učinkovitijem socijalnom funkcioniranju zajednice u kojoj je puno članova pretrpjelo velike gubitka i traumu su: • Nepovjerenje u pripadnike drugih socijalnih grupa (npr. etničkih) koje se očituje u socijalnoj normi neuspostavljanja kontakata s pripadnicima drugih grupa • Psihičko stanje zbog osobnih gubitaka važnih osoba i drugih vrsta gubitaka (materijalni, simbolički, statusni) • Nezavršeni proces tugovanja zbog neutvrđenih sudbina nestalih članova obitelji • Posljedice traumatskih iskustava (posttraumatske stres reakcije i poremećaj) • Narušena slika svijeta kao relativno sigurnog i predvidljivog okruženja za život • Ekonomska nesigurnost, nestabilnost i nezaposlenost • Osjećaj neizvršavanja pravde prema počiniteljima nasilja • Status žrtve kojoj društvo nije dovoljno priznalo i nadoknadilo patnju i gubitak • Osjećaj da se "prava istina" o patnjama i zločinima neće saznati i da nikoga ne zanima • Osjećaj besperspektivnosti života u zajednici u usporedbi s drugim zajednicama.

trauma; gubici; socijalne obnova zajednice; destabilizirane zajednice

nije evidentirano