hrvatski

Pavao Vuk-Pavlović kao učitelj Čedomila Veljačića

Čedomil Veljačić svoju knjigu "Ethos spoznaje u evropskoj i indijskoj filozofiji" (BIGZ, Beograd 1982.) posvećuje "uspomeni moga učitelja Pavla Vuk-Pavlovića". Pri svojem shvaćanju sadašnjosti i aktualnosti sveukupne filozofije, svih "raznovrsnih likova tvorevina filozofskog mišljenja" (prema Jaspersu), služio se Veljačić pojmovljem svojega učitelja Pavla Vuk-Pavlovića koji je već u svojem djelu "Spoznaja i spoznajna teorija" (Zagreb 1926.) formulirao shvaćanje o mnoštvu svjetova koji čovjekovim doživljavanjem niču u krilu jedne jedinstvene zazbiljnosti: "...ali je i jedna zazbiljnost...dosta obuhvatna, da, slikovito govoreći, krije u svome krilu nebrojene zazbiljne svjetove." Kasnije je to shvaćanje obuhvatnije razvio u djelu "Filosofije i svjetovi" (Skopje 1962.). Veljačić se na početku djela "Ethos spoznaje" i pozivlje na svojega učitelja: "S druge strane, duhu indijske filozofije u srži odgovara shema fenomenološkoga raslojavanja, koju je također i pozivom na azijske filosofije razradio moj učitelj Pavao Vuk-Pavlović na početku "Spoznaje i spoznajne teorije", gdje se dijalektički rascjep javlja tek u sloju međustava znanja, a ne u prastavnom uvidu." U tome je duhu Veljačić i tražio konkretne primjere raznovrsno izvedenih filozofskih svjetova u indijskim i azijskim filozofijama. I svoju usredotočenost na praktičnu filozofiju, etiku, Veljačić je izrazio u nazivcima svojega učitelja. Pojam "ethos" u svojim djelima rabi, čini se, upravo u smislu kako ga ocrtava Vuk-Pavlović: "Etos je skup principa (normi) prema kojima valja živjeti, da bi se izživjela punoća specifičnoga ljudskog bića" (usp. Marija Brida, Traženja, Biblioteka Filozofska istraživanja 14, 1989., str. 333). Taj se singularni "etos" onda razlikuje od "morala" koji je usmjeren prema univerzalnoj "bivstvenosti čovještva". U "Ethosu spoznaje" Veljačić kaže: "Postoji filosofija koja se ne da ni misliti ako se sa njom u skladu ne živi." Na takvim su postavkama utemeljili svoja filozofska traženja Pavao Vuk-Pavlović i njegov istaknuti učenik Čedomil Veljačić, i dali hrvatskoj filozofiji 20. stoljeća dva filozofska opusa koja po originalnosti, širini pogleda i dubini misli dosežu najviše domete u našoj novijoj filozofiji.

filozofija, praktična filozofija, istočna filozofoja, etos, etika

nije evidentirano