hrvatski

Moždani udar -izazov u dijagnostici i terpiji

Moždani udar je klinički sindrom uzrokovan akutnim gubitkom moždane funkcije koji traje dulje od 24 sata ili dovodi do smrti, a nastaje zbog poremećaja moždane cirkulacije. Moždani udar može biti ishemijski moždani udar ili hemoragijski. Oko 60% moždanih udara uzrokovano je aterotrombozom moždanih arterija i velikih arterija vrata, a oko 25% je posljedica embolizacije. Ostalih 15% uzrokovano je hemoragijom. Nakon završene dekade mozga, moždani udar je i nadalje među prva tri uzroka smrtnosti u svijetu, a uz to, moždani udar je i prvi uzrok invalidnosti u svijetu, što ga čini velikim zdravstvenim, socijalnim i ekonomskim problemom. Rezultati novijih istraživanje pokazali su da se moždani udar može prevenirati djelovanjem na uklonjive čimbenike rizika. Epidemiološki podaci iz zapadnih zemalja pokazuju smanjivanje morbiditeta i mortaliteta od moždanog udara u zadnjim desetljećima prošlog stoljeća, što je izravna posljedica intenzivnog djelovanja na čimbenike rizika za nastanak moždanog udara. Nasuprot tome, podaci za zemlje srednje i istočne Europe pokazuju konstantni porast morbiditeta i mortaliteta moždanog udara. Stoga se u dolazećim desetljećima predvida epidemija moždanog udara u zemljama srednje i istočne Europe. U dijagnostici patologije moždane cirkulacije Dopplerska je sonografska dijagnostika postala nezaobilazna metoda. Ekstrakranijski obojeni Doppler i transkranijski Doppler omogućuju brzu procjenu cerebrovaskularnog statusa bolesnika, te prikaz raznih patoloških stanja na krvnim žilama. Pretrage su neinvazivne, mogu se ponavljati bez rizika za bolesnika čime su postale glavna dijagnostička metoda u prevenciji cerebrovaskularnih bolesti, a pogodne su iza primjenu uz bolesnički krevet. Razvojem tehnike sve su dostupnije i druge dijagnostičke metode od kojih prednjače neuroimaging metode: kompjuterizirana tomografija (CT), magnetska rezonancija (MRI) s difuzijskim i perfuzijskim metodama (DWI, PWI), te digitalna suptrakcijska angiografija (DSA), magnetska angiografija (MRA) i nuklearno medicinske metode: PET i SPECT. Primjenom navedenih tehnika, danas je moguće, u vrlo kratkom roku od nastanka simptoma, postaviti nedvojbenu dijagnozu moždanog udara. Najbolja skrb za bolesnike s moždanim udarom je zbrinjavanje u specijaliziranim odjelima za pružanje adekvatne medicinske skrbi bolesnicima s moždanim udarom jedinice za liječenje moždanog udara (JLMU). JLMU imaju povoljan učinak na sve bolesnike s moždanim udarom, a odjeli intenzivne skrbi imaju povoljan učinak na pojedine podgrupe pacijenata. Dokazano je da se zbrinjavanjem bolesnika u JLMU značajno smanjuje mortalitet i invalidnost, a rano započetom rehabilitacijom bolesnika s moždanim udarom moguće je dodatno smanjiti invalidnost. Unazad nekoliko godina u brojnim zapadnim zemljama u liječenju akutnog ishemijskog moždanog udara primjenjuje se tromboliza (tPA) primjenom rekombiniranog tkivnog plazminogen aktivatora, ali samo unutar prva tri sata od nastanka moždanog udara. Liječenje se provodi po točno odredenom protokolu. Nažalost, zbog kratkog terapijskog prozora, tromboliza se može primijeniti samo u manjem postotku bolesnika. Prevencija je, još uvijek, najbolji pristup moždanom udaru. Cilj prevencije je smanjiti rizik nastanka moždanog udara djelovanjem na čimbenike rizika kao što su: neadekvatna prehrana, prekomjerno konzumiranje alkohola, pušenje, smanjena tjelesna aktivnost, debljina, stres, hipertenzija, šećerna bolest, povišene vrijednosti kolesterola u serumu, infarkt miokarda, fibrilacija atrija i karotidna stenoza. Primarna prevencija obuhvaća mjere koje se poduzimaju s ciljem sprječavanja razvoja moždanog udara kod asimptomatskih osoba, a sekundarna prevencija odnosi se na identifikaciju i modifikaciju čimbenika rizika koji su doveli do bolesti kod bolesnika sa preboljelim moždanim udarom kako bi se spriječili recidivi. Kod više od 40% preživjelih bolesnika nakon moždanog udara zaostane veća ili manja ovisnost o pomoći drugih osoba u obavljanju dnevnih aktivnosti, oko 25% bolesnika je trajno hospitalizirano, 10% nije u mogućnosti samostalno se kretati, a 66% više nisu radno sposobni. Rano započetom rehabilitacijom bolesnika s moždanim udarom moguće je dodatno smanjiti invalidnost. Aktivna rehabilitacija je potrebna gotovo polovini od ukupnog broja pacijenata koji su preboljeli moždani udar. Rehabilitaciju treba započeti što ranije moguće. Rehabilitacija oboljelih od moždanog udara mora biti polivalentan, stručno, dobro organiziran i ekonomičan proces.

Moždani udar; terapija; dijagnostika

nije evidentirano