hrvatski

Socijalni identitet u Hrvatskoj. Koncept i dimenzije socijalnog identiteta

U radu se, osim pregleda teorijskih shvaćanja identiteta, iznose koncept i faktorska struktura socijalnog identiteta, te rezultati istraživanja. Empirijsko istraživanje je provedeno na reprezentativnom uzorku stanovništva Hrvatske (N=1202 ; 2004) u sklopu projekta « Modernizacija i identitet hrvatskog društva» . Primijenjene su komponentna analiza pod GK kriterijem i analiza varijance. Socijalni identitet definiran je kao dimenzionalni i relacijski. Dimenzionalnost je konstruirana putem četiri konceptualne dimenzije: socijalna, kulturne, prostorna i obiteljsko-rodna, koje su operacionalizirane na instrumentu od 24 čestice. Relacije identiteta definirane su preko odnosa prema: sebi, drugima, prirodi bogu i svijetu. Ovaj rad se odnosi samo na dimenzije socijalnog identiteta. Utvrđeno je pet faktora, odnosno dimenzija socijalnog identiteta: kulturalna, socio-profesionalna, regionalna, nacionalno-vjerska i susjedsko-lokalna. Distribucije frekvencija su pokazale da najveći postotak ispitanika procjenjuje važnim osjećaj pripadanja sa najužom rodbinom, krajem u kojemu su rođeni ili sada žive, obiteljskoj lozi, građanima Hrvatske i naciji. Analiza varijance pokazala je preferencije ispitanika prema faktorima i česticama u instrumentu (24) s obzirom na sociodemografska obilježja. Utvrđene su također dvije karakteristične generacijske skupine: starija (preko 65 godina) i ostale (između 18 i 65 godina). Starija generacija je više sklona identifikaciji sa esencijalističkim obilježjima identiteta, dok ostale generacije pridaju važnost političkom, profesionalnom i vrijednosnom u procesu indentifikacije sa skupinama.

generacijski identitet; hrvatsko društvo; kultura; socijalni identitet; tradicija;

nije evidentirano