hrvatski

Kemoterapija i biokemoterapija

Incidencija melanoma u svijetu tijekom posljednjih triju desetljeća stalno raste. Zahvaća ponajviše mlađe dobne skupine s medijanom 45 godina, što je gotovo 20 godina ranije negoli se uobičajeno pojavljuje većina ostalih solidnih neoplazmi. Rano otkrivanje i kirurško liječenje mogu voditi izlječenju, no u času otkrivanja još uvijek veliki broj bolesnika ima zahvaćene regionalne limfne čvorove ili već i udaljene metastaze. Medijan preživljenja bolesnika nakon pojave udaljenih metastaza samo je 6– 9 mjeseci, a pet godina preživi njih manje od 5%. Principi adjuvantnog i palijativnog sistemnog liječenja bolesnika s metastatskim melanomom ostaju kontroverzni, jer se dosadašnjim kemoterapijskim protokolima nije postigao znatniji pomak ni pojedinačnom primjenom citostatika ni njihovim kombinacijama. Kao » zlatni standard« u liječenju bolesnika s uznapredovalim melanomom zadržao se je dakarbazin i unatoč svojoj slaboj učinkovitosti. Kod njegove se primjene može očekivati odgovor u samo 10– 20% bolesnika, a potpuna i trajnija remisija pak vrlo je rijetka. Medijan preživljenja uz dakarbazin nije povećan, a petogodišnje preživljenje ostaje ispod 5%. Pojedinačna primjena drugih citostatika, ukljućujući preparate platine, nitrozoureje, vinka alkaloida i taksana, nije poboljšala klinički ishod. Temozolomid, oralni pripravak dakarbazina koji prodire u središnji živčani sustav, čini se da također može postići sistemni odgovor u 15– 20% bolesnika, a u tijeku su i kliničke studije kojima se procjenjuje njegova uloga u prevenciji i liječenju metastaza mozga. Razočaravajući rezultati liječenja jednim agensom vodili su još 80-ih godina razvoju kombiniranih polikemoterapijskih protokola. Dva od njih, Dartmouth protokol (karmustin, cisplatin i dakarbazin, s tamoksifenom ili bez njega), te CVD protokol (cisplatin, vinblastin i dakarbazin) i danas su čest izbor u liječenju bolesnika s metastatskim melanomom. Unatoč u nekim studijama II. faze dobivenoga obećavajućem poboljšanju odgovora na 30– 50%, kompletne i dugotrajnije remisije ostale su rijetkost. Promatrajući medijan i učestalost dugotrajnog preživljenja bolesnika, primjenom kombinacije citostatika i uz cijenu veće toksičnosti nije postignut pomak nabolje. Ostaje stoga izazov istraživanja novih mogućnosti adjuvantnog i palijativnog liječenja melanoma. Donekle obećavajući, premda i dalje skromni rezultati, postignuti su primjenom modifikatora biološkog odgovora, pa će stoga idućih godina biokemoterapija i ciljana biološka terapija vjerojatno biti u središtu interesa istraživača

Melanom, kemoterapija

nije evidentirano