hrvatski

Imunoterapija, genska i hormonska terapija

Problem u liječenju melanoma je da zbog rezistentnosti melanoma na postojeće citostatike i imunološke agense ne postoji standardno sistemno liječenje kod metastatske bolesti, niti kemoterapijsko niti imunoterapijsko. U bolesnika početnih stadija bolesti izlječenje se može postići i odgovarajućim kirurškim zahvatom dok je metatski melanom najčešće neizlječiva bolest. Nadalje, i kod metastatske bolesti klinički tijek bolesti može biti razmjerno nepredvidiv. Stoviše, u pojedinih bolesnika s metastatskom bolešću uspije se katkada liječenjem postići dugotrajna remisija pa možda i izlječenje. Melanom se inače smatra tumorom u kojega imunoterapija ima potencijalnu ulogu. U tu svrhu upotrebljavaju se razni agensi, od npr. tvari koje mogu modulirati imunološku reaktivnost bolesnika (BCG, interferon- , interleukin-2) pa do vakcina raznog sastava. Rekombinantni interferon- (rIFN- ) se često upotrebljava u adjuvantnoj primjeni u bolesnika stadija bolesti IIB i III. Primjenjen po tzv. “ visokodoznoj” shemi postiže se, a u usporedbi s kontrolnom neliječenom skupinom bolesnika, statistički značajna razlika u preživljenju bez relapsa bolesti. U svezi sveukupnog preživljenja reanalize podataka nakon produženog praćenja bolesnika upućuju da se više nema statistički značajne razlike. Od brojnih vakcina, a također u adjuvantnoj primjeni, možda se klinički povoljan učinak može očekivati s vakcinom “ Canvaxin” . Ona je sada u kliničkom testiranju faze III. U pojedinih bolesnika s metastatskom bolešću dugotrajna remisija se uspije katkada postići s visokodoznim rekombinatnim interleukinom-2 (rIL-2). U metastatskoj bolesti postoji i mogućnost primjene kemoterapije i citokina rIL-2 i rIFN- (biokemoterapija). Postoje također brojne kliničke studije faze I i II s testiranjem raznih vakcina kao i studija uporabe autolognih antimelanomskih T-limfocita prethodno umnoženih in vitro u bolesnika podvrgnutih nemijeloablativnom kondicioniranju.

melanom, immunoterapija

nije evidentirano