hrvatski

Modernizacijski procesi i društvene promjene u hrvatskim ruralnim sredinama

Hrvatske regije s dominantnom ruralnom komponentom bez iznimke su nerazvijene, odnosno nerazvijenije su od urbanih zona. Analiza regionalne raspodjele temeljnih ruralnih i poljoprivrednih obilježja, s naglaskom na ljudski i radni potencijal jasno pokazuju gdje je koncentriran razvitak, a gdje nerazvitak. Selo se deagrariziralo na način i u mjeri koju su određivali skoro polustoljetna agrarna i gospodarska politika nesklonog mu sustava, pa je iz tog razdoblja izišao s krhkim obilježjima koji otežavaju razvitak. Destruirane su mnoge kvalitete seoskog stanovništva, čija je važnost i utjecaj na ruralni razvitak neupitna. Upravo "obnova" stanovništva najvažniji je i dugotrajni razvojni zadatak ruralne politike. Promijenjen koncept razvitka upućuje agrarnu i ruralnu politiku na tijesnu suradnju. Uloga agrarne politike u ruralnom razvitku posebno je naglašena zbog važnosti i utjecaja poljoprivrede u društvenom, gospodarskom i kulturnom životu malog seoskog društva. Pristup ruralnom području zbog njegove veličine, raznolikosti, bogatstva i ugroženosti nužno je pluridisciplinarni. Iskustva govore da je sektorski pristup slijepa ulica jer nužno vodi u neusklađen i neravnomjerni razvitak. Model razvitka za ruralna područja rukovodi se ciljem da socijalnu zajednicu osposobi da preuzme ulogu ravnopravnog razvojnog aktera. Proces rekompozicije seoskog socijalnog sustava dugotrajan je i naporan, iziskuje prilagodbu svih sudionika. Revitalizacija znači oblikovanje samorazvojnog društvenog i gospodarskog sustava koji će u kulturnoj dimenziji voditi računa o baštinjenom.

modernizacijski procesi; selo; razvitak

nije evidentirano