ruski

OPĆESLAVENSKI LINGVISTIČKI ATLAS, Refleksi jora i jera

Obrađuju se najspecifičniji vokali praslavenskoga jezika, tj. jor i jer. Praslavenski jezik imao je sedam vokala koji nisu specifični u jezicima, prvenstveno na euroazijskom prostoru. Samo dva vokala, tj. o i e, uvijek su bila kraća od ostalih vokala u istoj izgovornoj cjelini. U tome se praslavenski jezik razlikovao od većine drugih jezika s vokalskom kvantitetom, tj. u njima svi vokali ili bar njihov dio mogu biti i kratki i dugi (kao u slavenskom svijetu većina dijalekata češko-slovačke i zapadnojužnoslavenske podskupine), a u praslavenskom su jedni vokali bili uvijek dugi, a njih dva, o i e, uvijek kratki. No osim navedenih sedam vokala praslavenski je imao još dva koja su samo za nj specifična, tj. jor i jer. Ta su dva vokala specifična prema nekoliko kriterija: pripadaju, doduše, tipu šwa, koji inače nije rijedak, ali u drugim jezicima i dijalektima nema specifične opozicije prednjega i stražnjega karaktera izgovora i nije regularno kraćega trajanja od normalnih kratkih vokala o i e. Osim toga, kako će se vidjeti, vokali jor i jer imaju u suvremenim slavenskim dijalektima dvojne reflekse, nulte i vokalske, što ne vrijedi za ostale vokale. Obrađuju se refleksi jora i jera u suvremenim slavenskim dijalektima, u običnim pozicijama i u susjedstvu s j, prije svega u sekvencama, osobito na kraju riječi, kao i na početku riječi.

općeslavenski; lingvistika; atlas; refleksi jora i jera

nije evidentirano