engleski

The traditional and the New in the Realisms of Croatian Painting in the 1920s and 1930s

Ovaj prikaz obuhvatit će raznoliko aspektirane tendencije realizama koje su prevladale 1920-ih i 1930-ih u hrvatskom slikarstvu. Okretanje neoklasičnim vrijednostima u poslijeratnoj i poisteksperionističkoj situaciji u domaćim realcijama podudarilo se sa istodobnim tendencijama &laquo ; Novih realizama&raquo ; , koji su kao jedna od dominanti u slikarstvu tog vremena široko prevladali europskim umjetničkim prostorom. U sažetom pregledu naznačit će se glavni aspekti &laquo ; novih realizama&raquo ; u Hrvatskoj od kojih su 20ih godina najzastupljenije tendencije magičnog i neoklasičnog usmjerenja, a od 1929. na sceni su dvije linije suprostavljene oko &laquo ; nacionalnog izraza&raquo ; : grupa &laquo ; Zemlja&raquo ; idološki angažirana na socijalnoj pragmatici, domaćoj tradicji i povijesnoj situaciji, te grupa &laquo ; Trojice&raquo ; koja je formuliranje nacionalnog izraza tražila u okvirima čistog slikarstva. Problematika &laquo ; tradicionalnog&raquo ; i &laquo ; novog&raquo ; unutar tog stilski definiranog i vrlo koherentnog razdoblja razmatrat će se nadalje na dva plana i to: odnos prema internacionalnom, europskom kontekstu i odnosu prema vlastitoj umjetničkoj tradiciji. Međurelacijska analiza odnosa hrvatskih slikara prema općim dominantnim pojavama obuhvatit će utjecaje i referentne repere koji su se pokazali najutjecajnijima, kao što su neoklasične tendencije mladog pariškog slikarstva, talijanska komponenta &laquo ; Valori plastici&raquo ; i konačno njemački utjecaji s &laquo ; Magičnim realizmom&raquo ; i verizmom &laquo ; Neue Sachlichkeita&raquo ; . Potvrdit će se da se hrvatsko slikarstvo nije razvijalo izvan europskog prostora i vremena. Drugi diskurs razmatrat će ove umjetničke tendencije unutar domaćeg sustava i evolutivnih procesa stilskog moderniteta kako bi se utvrdilo: što je u realističkim tendencijama tog razdoblja nastavak tradicije, a što je novo, po čemu se te stilski definirane manifestacije mogu imenovati &laquo ; novim&raquo ; realizmom ili realizmima. I napokon, što je u hrvatskim realizmima specifično i što ih prepoznatljivo identificira u odnosu na značajke stila i ikongrafsku motiviku. Ta dva aspekta – opći kontekst i domaća tradicija, definiraju značajke i važnost umjetničkih tendecija 20ih i 30ih godina u Hrvatskoj prema kojima, unutar hrvatskog umjetničkog korpusa to razdoblje zadobiva značaj ključnog poglavlja hrvatskog modernizma, a determiniranim posebnostima proširuje idiomatske aspekte realizama europskog slikarstva u toj međuratnoj epohi i integralno mu pripada.

Painting; Croatia; 1920s-1930s; realisms; magical realism; the group Earth

nije evidentirano