hrvatski

Sanacija stijenskih pokosa na Lujzinskoj cesti u Rijeci

Lujzinska cesta na izlazu iz Rijeke u smjeru Karlovaca izgrađena je 1804. godine i to zasjecanjem vrlo strmih litica u kanjonu Rječine i izvedbom visokih nasipa uglavnom poduprtih visokim i složenim potpornim konstrukcijama. Zbog takve morfologije terena cijeli potez ceste od Rijeke do Orehovice, na izlazu iz kanjona Rječine, zasječen je karbonatnim naslagama kredne i palogenske starosti visine do nekoliko desetaka metara. Vapnenačka stijenska masa u zasjecima je izrazito okršena i raspucala te su pojave nestabilnosti uslijed korozivnog rada vode u pukotinskim sustavima poslijednjih godina postale učestale. Pojave nekoliko većih nestabilnosti uslijed kojih je došlo do odronjavanja većih količina stijenskog materijala na prometnicu, ukazale su na potrebu detaljnog istraživanja stanja stabilnosti pokosa te izrade potrebnog projekta sanacije. Istražni radovi obuhvatili su snimanje stanja zasjeka metodom terestičke fotogrametrije te inženjerskogeološkog kartiranja postojećeg stanja. Iz razultata kartiranja utvrđeni su modeli stanja te mehanizmi mogućih pojava nestabilnosti. Na osnovi terenskog i laboratorijskog ispitivanja stanja stijenske mase i diskontinuiteta utvrđeni su kriteriji čvrstoće stijenske mase i diskontitnuiteta. Izrađeni su geotehnički modeli stijenskih pokosa na kritičnim dionicama i za utvrđene kriterije čvrstoće provedene geostatičke analize. Rezultati provedenih analiza ukazali su na potrebu dodatnog ojačanja stijenske mase radi postizanja potrebnih faktora sigurnosti. Ojačanje stijenske mase pokazalo se neophodnim s obzirom da vrlo strmi nagib stijenske padine nije omogućavao promjene postojeće geometrije zasjeka. Za osiguranje traženih faktora sigurnosti odabrani su različiti tipovi podgradnih sustava u zavisnosti od visine zasjeka, značajki stijenske mase te mogućih mehanizama sloma. Ojačanje stijenske mase provedeno je upotrebom štapnih sidara i mlaznog betona na licu zasjeka na lokacijama izuzetno trošne stijenske mase ili vrlo nepovoljnih pukotinskih sustava gdje je postojala opasnost pojave odrona većih dimenzija, upotrebom štapnih sidara i žičanih mreža ojačanih čeličnom užadi na mjestima mogućeg ispadanja pojedinih blokova te upotrebom mjera za zaštitu od erozije. Radovi na ojačanju stijenske mase na predmetnim lokacijama provedeni su tijekom ljeta 2005. godine. Ovim radom daje se pregled provedenih istražnih radova za potrebe određivanja značajki sijenske mase i diskontinuiteta, provedenih analiza stabilnosti kao i tijek radova na potrebnom ojačanju stijenske mase opisanim metodama.

stijenska masa; ojačanje; štapna sidra; podgradni sustav

nije evidentirano