hrvatski

Sunčev sustav i deterministički kaos

Ovaj diplomski rad podijeljen je na tri poglavlja. S obzirom na naslov rada Sunčev sustav i deterministički kaos prva dva poglavlja upravo nose i dijelove tog naslova dok je treće poglavlje nastalo kao spoj drugog i prvog poglavlja. Prvo poglavlje ; Sunčev sustav, podijeljeno je na pet podpoglavlja u kojima sam se kronološki osvrnuo na razvojne etape u nastanku svemira i Sunčevog sustava. Pri obrazlaganju pojedinih razvojnih etapa koristio sam se najprihvaćenijim teorijskim zaključcima, premda moram naglasiti kako postoje i druge kozmološke teorije koje nisam naveo u ovom diplomskom radu zbog uštede prostora. Drugo poglavlje ; Deterministički kaos, podijeljeno je na šest podpoglavlja. Počeo sam s povijesnim pregledom nastanka ideje o determinističkom kaosu, od Poincaréa do znanstvenika s kraja 20. stoljeća. Nakon toga opisao sam osnovne ideje determinističkog kaosa. Pri objašnjenu osnovnih pojmova vezanih uz kaos koristio sam se populacijskom jednadžbom zbog njezine jednostavnosti. Na jednostavan način iz obične kvadratne jednadžbe, mijenjanjem samo jednog parametra, dolazimo do pojave. Pomoću populacijske jednadžbe objasnio sam pojmove poput atraktora, bifurakcijskog dijagrama, Feigebaumove konstante i ljapunovljevog eksponenta. U petom podpoglavlju objasnio sam kako dobivamo fraktale i što je fraktalna dimenzija. Posljednji dio ovog poglavlja opisuje rad Edvarda Lorenza, jednog od utemeljitelja suvremenog proučavanja kompleksnosti kaotičnih pojava. On je pokušao pomoću računalnog programa modelirati promjene vremena. No, pokazalo se da i mala promjena u unosu ulaznih podataka, unatoč očekivanju, donosi potpuno neočekivane rezultate. Upravo ta osjetljivost na početne uvjete, temelj je determinističkog kaosa. Treće poglavlje ; Deterministički kaos u Sunčevom sustavu, podijeljeno je na pet podpoglavlja. Ponovo sam krenuo kronološki. Opisao sam razvoj ideje o kaotičnom gibanju u Sunčevom sustavu, od Keplera preko Newtona do Poincaréa. Najznačajniji dio ovog poglavlja svakako je problem triju tijela. To je pojednostavljeni model u kojem se uz sva pojednostavljenja uočava složenost računa pri opisivanju gibanja nekog tijela (asteroida) između dva objekta mnogo veće mase. Upravo je ta složenost kočila znanstvenike u njihovom istraživanju kaotičnih pojava. Tek je razvojem informatičkih uređaja došlo do bitnog napretka. Pri objašnjenju problema triju tijela više sam se osvrnuo na njegovu primjenu i na osjetljivost o početnim uvjetima. U preostalim dijelovima ovog poglavlja sam se osvrnuo na kaotičnu rotaciju i na numerička istraživanja orbita asteroida, dok sam u posljednjem dijelu opisao stabilnost Sunčeva sustava. Ono što laika najviše zanima je odgovor na pitanje: hoće li se dogoditi nešto što bi ugrozilo život na zemlji. Znanstvena istraživanja pokazuju takav događaj malo vjerojatan u skoroj budućnosti. Nadam se da potencijalni čitatelj ovog diplomskog rada neće imati poteškoća u razumijevanju osnovnih pojmova vezanih za temu. Nastojao sam na što jednostavniji način pojasniti osnovna obilježja determinističkog kaosa i Sunčevog sustava i nadam se da sam u tome i uspio.

Sunčev sustav; deterministički kaos

nije evidentirano