hrvatski

Paunovo oko (Spilocaea oleaginea Cast.) i problem njegovog suzbijanja u konvencionalnoj i ekološkoj proizvodnji masline

Uzročnik bolesti na maslini nazvane paunovo oko je gljivica Spilocaea oleaginea. Bolest je prvi opisao francuz Castagne u južnoj Francuskoj još davne 1845. godine pod imenom Cycloconium oleaginum (Baldini, Scaramuzzi, 1981). Danas je ona prisutna u cijelom svijetu, u svim područjima uzgoja masline. Stručnjaci smatraju da je ona najraširenija i najopasnija gljivična bolest masline (Dzagania, 1980, Mateo-Sagasta, 1978). Kod nas je također poznata od VIII stoljeća a nazivali su je još ospica, šeša i patula (Vrsalović, 1901). Bolest je dugo vremena veće štete pričinjavala samo na pojedinim lokalitetima, osobito onim s većom zračnom vlagom. Danas sa sigurnošću možemo reći da je paunovo oko izrazito velik i ozbiljan problem u gotovo svim našim maslinicima. Kao zaštitari, prisutni na terenu, svake godine uočavamo sve više maslinika ugroženih bolešću pa i onih u kojima se provode mjere zaštite. Za suzbijanje paunovog oka u našim maslinicima najčešće se koriste pripravci na osnovi bakra. Budući da bolest utječe na rodnost napadnutih stabala a uzastopna pojava iz godine u godinu, kakvoj smo svjedoci posljednjih godina, može biti uzrok propadanja stabala, smatramo potrebnim dati veći značaj ovom problemu u maslinarskoj proizvodnji. Cilj ovog izlaganja nije samo opisati simptome bolesti i dati smjernice za suzbijanje, nego raspraviti stvarne mogućnosti zaštite od paunovog oka u konvencionalnoj i osobito u ekološkoj proizvodnji s gledišta zakonske regulative, specifičnosti masline kao poljoprivredne kulture, odlike gljivice i ograničenog vremenskog razdoblja u kojemu je zaštitu masline od paunovog oka potrebno provoditi. Sagledavajući sve navedeno, nameće se pitanje je li uopće moguće nasade maslina kvalitetno zaštititi od paunovog oka, posebice u ekstremno vlažnim godinama kao što je bila prethodna.

Maslina; Paunovo oko; ekološka proizvodnja maslina

nije evidentirano