hrvatski

Novi lijekovi za liječenje i sprječavanje influence

Cijepljenje protiv influence najjednostavnija je i najučinkovitija mjera u sprječavanju i kontroli bolesti. Specifični antivirusni lijekovi nisu do sada imali veće značenje u prevenciji i liječenju influence. Postoje dvije skupine specifičnih antivirusnih lijekova protiv influence. Blokatori M2 ionskih kanala, amantadin i rimantadin, su stariji, odnosno otprije poznati, ali vrlo rijetko primjenjivani lijekovi. Novi antivirusni lijekovi prema mehanizmu djelovanja nazivaju se inhibitorima neuraminidaze. Prvi inhibitor neuraminidaze bio je zanamivir (Relenza), a potom je otkriven oseltamivir (Tamiflu), a najnoviji, peramivir, sada je u fazi kliničkih istraživanja i još nije registriran. Idealan antivirusni lijek za influencu ne postoji. On bi trebao biti učinkovit protiv svih tipova virusa influence A i B, imati dobru učinkovitost u liječenju i profilaksi, smanjivati količinu i vrijeme izlučivanja virusa, bitno skraćivati trajanje bolesti, smanjivati broj i težinu komplikacija, imati sigurnost primjene, dobru podnošljivost, jednostavnu primjenu i prihvatljivu (nisku) cijenu. Bila bi vrlo poželjna dobra učinkovitost i pri nešto kasnijoj primjeni nakon pojave prvih simptoma bolesti. Bolokatori M2 ionskih kanala, amantadin i rimantadin, djeluju samo na virus influence A, nemaju dobru učinkovitost, prati ih brza pojava rezistencije, a povezani su i s neželjenim događajima, odnosno toksičnošću (središnji živčani sustav, bubreg), pa se vrlo rijetko koriste u liječenju influence. Drugi razlog rijetke uporabe specifičnih antivirusnih lijekova u influenci jest njihova učinkovitost samo pri vrlo ranoj primjeni nakon pojave prvih simptoma bolesti. Učinkovitost primjene nakon 48 sati od početka bolesti vrlo je dvojbena, a to se odnosi i na inhibitore neuraminidaze. Sada je istražen i iskorišten novi koncept antivirusnog učinka lijekova koji inhibiraju virusnu neuraminidazu, odnosno sprječavaju replikaciju i širenje virusa influence iz stanice. Inhibitori neuraminidaze pronalaze i pogađaju "Ahilovu petu" virusa influence, jer poput klina ili zatvarača blokiraju aktivno područje neuraminidaze. Tako se blokira osnovna zadaća neuraminidaze kao enzima koja cijepajući sijaličnu kiselinu omogućuje prijenos virusnih čestica s jedne stanice na druge. Inhibitori neuraminidaze jednako djeluju na virus influence A, uključujući i animalne tipove, i B. Inhibitori neuraminidaze se ne primjenjuju u trudnoći i za vrijeme dojenja. Prvi specifični inhibitor neuraminidaze bio je zanamivir. Otkriven je još 1980. godine, a u kliničkoj je uporabi, kao i oseltamivir, od 1999. godine. Registriran je samo za liječenje odraslih i djece starije od sedam godina, a ne i za profilaksu bolesti. Slabo se resorbira nakon peroralne primjene pa je priređen samo za primjenu putem aerosola (inhalacijom). Primjenjuje se dvaput dnevno (po dva udaha) kroz pet dana. U astmatičara i drugih kroničnih plućnih bolesnika može uzrokovati bronhospazam. U nešto je široj uporabi drugi inhibitor neuraminidaze - oseltamivir, koji se nakon peroralne primjene dobro resorbira i dospijeva u sve dijelove dišnoga sustava. Registriran je za liječenje influence u odraslih i u djece starije od jedne godine, te za sprječavanje bolesti u starijih od 13 godina. Zanamivir se u liječenju primjenjuje u dvije dnevne doze (2x75 mg), kroz pet dana, a u porofilaksi u jednoj dnevnoj dozi (75 mg). Odgovarajuća je doza za liječenje djece 2x2 mg/kg tjelesne težine, kroz pet dana, a profilaktička 1x2 mg/ kg tjelesne težine. Inhibitori neuraminidaze skraćuju i smanjuju izlučivanje virusa, skraćuju trajanje febrilne faze bolesti i ublažuju druge simptome, a podnošljivost im je vrlo dobra. U brojnim kliničkim istraživanjima potvrđena je učinkovitost i dobra podnošljivost oseltamivira ako se primjeni u prvih 48 sati od početka bolesti. Tada skraćuje trajanje simptoma za 1 do 2 dana, smanjuje broj i težinu komplikacija, odnosno uporabu antibiotika, te skraćuje hospitalizaciju bolesnika. U usporedbi s placebom, oseltamivir je bio učinkovit u profilaksi influence u 89% kućnih kontakata. Pri eksperimentalnom inficiranju dobrovoljaca virusom influence A, dokazano je da oseltamivir skraćuje izlučivanje virusa za 2 dana, a smanjuje količinu virusa u nazofarinksu za 100 puta u prva 24 sata primjene, odnosno za 1000 puta nakon 36 sati. Znatno smanjuje nastanak i djelovanje upalnih citokina. Peramivir je najnoviji inhibitor neuraminidaze, a sada se nalazi u fazi završnih ispitivanja. Ima dugo poluvrijeme izlučivanja pa se primjenjuje parenteralno u samo jednoj dozi. In vitro i na životinjskom modelu pokazuje bolju učinkovitost od zanamivira i oseltamivira. Već je zabilježena rezistencija virusa influence A i na inhibitore neuraminidaze. Većim promjenama virusa otvara se i veća mogućnost pojave rezistencije. Zato je dobro da više lijekova, osobito pri razmatranju njihove strateške važnosti u novoj pandemiji. Sada se inhibitori neuraminidaze ne uportrebljavaju često. Praktičnu primjenu mogu imati u liječenju necijepljenih osoba, ali i u liječenju visokorizičnih i imunokompromitiranih cijepljenih bolesnika ako obole od influence. Preduvjet učinkovita liječenja jest što ranija primjena lijeka nakon pojave prvih simptoma bolesti. Inhibitori neuramibnidaze se preporučuju i za profilaksu bolesti u putnika koji putuju u područja gdje se gripa pojavljuje u drugom sezonskom razdoblju, te za profilaksu necijepljenih kućnih kontakata bolesnika s influencom. Inhibitori neuraminidaze imaju vrlo veliku strateška važnost jer djeluju na sve viruse influence, odnosno bit će učinkoviti i protiv pandemijskog soja virusa. Primjena antivirusnih lijekova bit će jedini način za sprječavanje i liječenje pandemijskog soja u prvih nekoliko mjeseci dok se ne proizvede odgovarajuće cjepivo. Zato Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje vladama da se opskrbe zalihama antivirusnih lijekova i da se predbilježe za cjepivo protiv pandemijskog soja barem za 10% svog pučanstva. Te upute slijedi i ova država.

*

nije evidentirano