hrvatski

Zavičajni identitet i narodnosne mjene na primjeru otoka Krka

Otok Krk, najveći otok Jadranskoga mora, autor je izdvojio kao dobar primjer koegzistencije različitih etnosa i nacija te njihova utjecaja na stvaranje zavičajnoga identiteta. Utjecaj su, svakako, imale i određene povijesne promjene. Otok je do 19. st. bio podijeljen u dvije cjeline: manju, romansku i veću, hrvatsku. Hrvatska je cjelina opet bila podijeljena na šest specifičnih regija, s prepoznatljivim razlikama u govoru, običajima, glazbi itd. Centar očuvanja romanskoga, kasnije talijanskoga zavičajnog identiteta bila je vodeća pozicija (politička i ekonomska) romanske a potom i talijanske zajednice, koji se raspao nakon sloma Mletačke Republike 1797. godine, a ubrzano napose u 19. stoljeću. Na hrvatskoj strani zavičajni je identitet osobito bio ukorjenjen u staroslavenskoj/starohrvatskoj crkvenoj službi, uporabi hrvatskoga jezika i glagoljskoga pisma. Navedene komponente značajno su doprinjele činjenici da prevladavajuće grupe, domaće ili strane, nisu uspjele slomiti razvoj lokalnoga zavičajnog karaktera kroz mnogo stoljeća u brojnijoj zajednici na o. Krku, onoj hrvatskoj.

otok Krk; zavičajni identitet; narodnosne mjene

nije evidentirano