hrvatski

Širenje područja umjetnosti - aspekti umjetničkih zbivanja od 1980. do danas

Četiri labavo shvaćena okvira koji obuhvaćaju pojedine segmente umjetničke prakse u Hrvatskoj od 1980. godine nadalje jedan su od mogućih načina promišljanja odabranih zbivanja. Procesi otvaranja i istovjetnosti, koji započinju još šezdesetih godina, pridonijeli su recepciji određenog broja umjetnika od strane zapadnih (etabliranih) kustosa, publike i institucija. Najveće prednosti svih tih procesa su spremnost na suradnju i otvorenost institucija i pojedinaca uz čiju pomoć mnogi aspekti suvremenih umjetničkih zbivanja u Hrvatskoj postaju dijelom očekivano šireg konteksta. Bez inzistiranja na normativnim kriterijima, već pojedinačnim pristupima djelima i autorima, postiže se proširivanje geografskih odrednica raznovrsnim značenjima, pa se tako prostori umjetničkih zbivanja mnogo slobodnije povezuju s aspektima vremena, načina, namjere. Novi izvaninstitucionalni obrasci provođenja umjetničke prakse, razmjene s drugim sredinama (rubnim jednako kao i centrima zbivanja), posredna i neposredna konfrontacija ne-galerijske publike koja nesvjesno postaje 'konzument' mnogih zbivanja, brisanje granica između vidova izražavanja te poticanje djelovanja neprofitnih i nezavisnih udruga posvećenih recepciji i promociji umjetnosti, načini su koje umjetnici koriste u svrhu prevladavanja postojećih diskursa i traženja prilika za otvaranje novih.

suvremena umjetnosti; kritička interpretacija; Hrvatska; Europa

nije evidentirano