hrvatski

Ninsko plemstvo u XVII. i XVIII. stoljeću

Kontinuirani razvoj grada Nina može se pratiti od prapovijesnog doba pa do danas. Nin je bio jedno od liburnskih središta, a procvat je doživio u vrijeme rimske vladavine. Nakon seobe naroda grad je bio opustošen, a tek se dolaskom Hrvata u VII. st. obnovio i povremeno bio sjedište hrvatskih vladara i hrvatskih biskupa. Ulaskom Hrvatske u personalnu uniju s Mađarima, Nin prestaje biti središte političkih zbivanja u Hrvatskoj. Andrija II. Arpadović je 1205. godine proglasio Nin slobodnim gradom. Nin je od tada mogao slobodno razvijati svoju statutarnu autonomiju mijenjajući i dopunjujući statutarne propise. Promjene vrhovne vlasti, mletačke, anžuvinske i konačno od 1409. do 1797. ponovno mletačke, zatim austrijske pa francuske i od 1813. ponovno austrijske do 1918., imale su odraza na život Nina i komunalno uređenje. Političke su prilike utjecale na razvoj plemićkog staleža u Ninu. Teškoće koje je Nin proživio u srednjem vijeku odrazile su se i na razvitku ninskog plemstva. Slabljenje gospodarske moći i promjene u komunalnoj upravi, teškoće izazvane epidemijom malarije, te uspostava mletačke vlasti i ratovi s Turcima doveli su do promjene etničke strukture ninskog plemstva. Do polovine XVII. stoljeća stanovnici Nina dijelom su izumrli, a dijelom se iselili. Dio Ninjana, zajedno s biskupom i knezom, našao je utočište u Zadru. Iako je Nin bio razoren i ostao bez stanovnika, Venecija nije ukinula gradsku komunu, već ju je obnavljala. U vrijeme obnove komunalne autonomije, u XVII. i XVIII. st., stvara se novo plemstvo. Među novim plemićima malo ih je iz hrvatskih obitelji. Najvećim dijelom to su bili ugledni građani iz dalmatinskih gradova, koji su kanili preko ninskog plemstva doći do plemićkih naslova u većim plemićkim općinama. Budući da je Venecija naseljavanjem obrtnika, činovnika i vojnika u dalmatinske gradove nastojala izmijeniti etničku strukturu stanovnika u gradovima, to je i među novoprimljenim plemićima u Ninu bilo osoba talijanskog podrijetla. U ninsko plemstvo primljeni su i članovi obitelji serdara i harambaša iz Ravnih kotara koji su se istakli u borbama s Turcima. U ninsko plemstvo bili su primljeni plemići i građani iz više dalmatinskih gradova, i to s Brača, Hvara, Paga, Raba, Trogira, Zadra i Šibenika. Plemići, članovi ninskog vijeća, nisu boravili u Ninu. Oni su sa svojim obiteljima živjeli u gradovima ; iz njih su dolazili u Nin samo u vrijeme zasjedanja Vijeća. Jedan od rijetkih plemića koji je u prvoj polovini XVII. stoljeća živio u Ninu bio je Ivan Cassio. Način života, odsutnost iz grada, doveli su do toga da ne možemo govoriti o plemićkom staležu u Ninu, niti možemo govoriti o njegovu značajnijem utjecaju na društveni, gospodarski i politički život u gradu. Iako plemići i njihove obitelji nisu živjele u Ninu, oni su, sudjelujući u radu komunalnog vijeća, dali doprinos očuvanju ninske komune i komunalnog uređenja.

plemstvo; Nin; XVII.– XVIII. stoljeće

nije evidentirano