hrvatski

"Catalogus episcoporum et archiepiscoporum urbis Jadertinae" arhiđakona Valerija Pontea

U Znanstvenoj knjižnici u Zadru pohranjene su danas tri kronotakse zadarskih biskupa i nadbiskupa, čiji bi autor trebao biti Valerije Ponte: Ms 856, fol. 32– 38, ovdje označen kao Catalogus A, zatim Ms 856, fol. 43– 44a, ovdje naveden kao Catalogus C, te još Ms 112, fol. 31– 35, ovdje spomenut kao Catalogus D. Radi lakšeg pregleda preuzeta su iz Ponteove “ Historia ecclesiae Iadrensis” imena biskupa i nadbiskupa, Ms 112, fol. 15a– 27a, koji je označen kao Catalogus B. Sve spomenute kronotakse su pri redanju biskupa skoro identične navodeći imena dvadesetorice biskupa. U pitanju nadbiskupa se znatno razlikuju i samim time pokazuju kako Ponte nije mogao biti svima autor. Ponte je autor samo prve kronotakse (Catalogus A). Ova serija predstavlja autorovu radnu skicu ; nastala je poslije 1637. godine i dovršena za vrijeme nadbiskupa Teodora Balbija ; u njoj su uz imena biskupa spomenuta još i 48 nadbiskupa. Druge se dvije kronotakse razlikuju, Catalogus C navodi imena 50 nadbiskupa, a Catalogus D imena 53 nadbiskupa ; uz njih se spominje i ninski biskup Marko Loredan kao apostolski administrator (Catalogus A ga ne spominje). Obadvije kronotakse su zaključene s imenom nadbiskupa Karamana. Ovdje spomenuti Catalogus B uz biskupe navodi još 48 nadbiskupa i serija se zaključuje s imenom nadbiskupa Priolija i pozivaju se izričito na argumentaciju Pontea u njegovoj “ Povijesti Zadarske Crkve” , kada donose podatke o nadbiskupu Jakovu de Fuligneo. Ova je činjenica evidentan dokaz da je neka nepoznata ruka kompilatorski obradila Ponteov tekst. Doprinos Valerija Pontea povijesnoj se znanosti danas ne smije nikako podcijeniti niti omalovažavati, nego ga treba smjestiti u kontekst historiografije 17. stoljeća. On je svojim radom utirao put modernoj historiografiji ukazujući na važnost arhivskog materijala razasutog po raznim arhivima ; danas je on najvećim dijelom pohranjen u Državnom arhivu u Zadru i Arhivu Zadarske nadbiskupije. Ponteov rad nije ostao neprimijećen, nego ga je historiografija cijenila i cijeni njegov doprinos boljem poznavanju zadarske prošlosti. Ivan Lucius Lučić, s kojim ga je vezivalo prijateljstvo sve do smrti, prvi se poslužio njegovim radom, a zatim osobito utjecajni Daniele Farlati. Ovaj se u svome djelu “ Illyricum sacrum” u petom svesku pozivao na Ponteovu argumentaciju. Valerije Ponte je imao utjecaja i na kasnije zadarske povjesničare 18. i 19. stoljeća. Ivan Zanotti-Tanzlingher i Carlo F. Bianchi od njih su samo dvije najutjecajnije osobe. Veličina Ponteova rada i njegove kronotakse jadertinskih prvosvećenika sastoji se u tome što ju je on među prvima pokušao pročistiti od nanosa srednjovjekovnih kronika spominjući samo pouzdane osobe, čija se autentičnost mogla dokazati dostupnim vrelima. U tom je pothvatu svakako imao znatnog uspjeha i njegov pokušaj predstavlja velik napredak, na kojemu mu mogu biti zavidni i današnji crkveni povjesničari.

Zadar; biskupi; nadbiskupi; Valerije Ponte

nije evidentirano