hrvatski

Luli obiteljski, luli otočki. Prezentacija rapske zajednice kroz prikazivanje odabranih segmenata pokladnih i svadbenih običaja

U ovom se radu postavlja pitanje koje motive vezane uz rapsko kulturno nasljeđe, u prvom redu uz tradicijske pokladne i svadbene običaje, stanovnici rapskih mjesta prepoznaju kao najpertinentnije specifičnosti u odnosu na druge zajednice, izlučuju iz cjelokupnog kulturnog inventara te koriste u svojoj turističkoj promidžbi, postavljaju na scenu, prezentiraju u medijima i sl. Pažnja se posvećuje rekvizitu zajedničkom rapskim pokladnim i svadbenim običajima, lulima, lutkama koje redovito karakteriziraju lascivnost i izraženi spolni atributi, te bitnim značenjskim razlikama koje im njihovi nositelji pripisuju u ova dva različita konteksta, posebice u trenutku kad se u jednom od tih zgoda proglasi "vrijednim kulturnim nasljeđem". Kao najizrazitiji segment svojeg običajnog nasljeđa Rabljani prepoznaju ophode loparskih maškara. Njihove se fotografije pojavljuju u svim turističkim brošurama, kulturno-umjetničko društvo koje danas organizira ophod maškarano se pojavljuje na terasama hotela, a i na scenama izvan otoka: na Riječkom karnevalu, Međunarodnoj smotri folklora u Zagrebu itd. Sami Rabljani upućuju na loparske maškare kao najprepoznatljiviji segment otočke običajne baštine. U skladu s kategorizacijom koje postavljanje ovakvog vrijednosnog kriterija unosi u percepciju pokladnih običaja, i pokladni je lule tako izlučen iz ukupnosti rapskih tradicijskih običaja i uz njega se vezuje atribut "narodne baštine". Istodobno, postoji još uvijek živa običajna praksa na otoku, koja se tretira bitno drukčije od loparskih maškara. Riječ je o postavljanju svadbenih lula, lutaka koje predstavljaju konkretni bračni par, pred kuće mladenaca. Rabljani održavanje tog običaja ne tumače kao "njegovanje osebujnih mjesnih običaja", kako se u turističkim brošurama definiraju nastupi maškara, već kao sastavnicu svoje svakodnevice, "internu stvar" nezanimljivu svima koji nisu članovi zajednice. Autorica također pokazuje kako ovdje nije riječ o situaciji u kojoj zajednica potpuno nezavisno ocjenjuje koji su njezini prepoznatljivi lokalni simboli te ih uz pomoć institucija i medija ugrađuje u svoju prezentaciju i kulturno-turističku ponudu. Ukazuje na primjere u kojima su etnolozi, folkloristi, stručnjaci za folklor i organizatori folklornih smotri ti kojima se dodjeljuje pravo nad interpretacijom tradicijskoga kulturnoga nasljeđa, pripisuje "objektivnost" pri procjenjivanju koji su od tradicijskih običajnih elemenata zbilja "originalni" i dostojni čuvanja i revitalizacije u današnjem kontekstu, a koji ne. Njihove ocjene o tome što je u određenom kraju zbilja "autentično", a što je "noviji unos" bitno se odražavaju na samopercepciju zajednice, vrjednovanje njezina nasljeđa iznutra.

rapski luli; loparski maškari; rapski svadbeni običaji; prezentacija zajednice

Nedostaje podatak o datumu održavanja skupa. (admin.)