hrvatski

Pojava i razvoj pravaštva u Arbanasima kod Zadra

U radnji se najprije iznose osnovni podatci o zadarskim Arbanasima, njihovu narodnom podrijetlu, doseljenju i stalnom porastu pučanstva ; zatim se govori o njihovu odnosu prema svojoj novoj domovini Hrvatskoj, Hrvatima i hrvatskom narodnom preporodu u Dalmaciji ; uključivanju doseljenika u društveni, kulturni, politički i hrvatski nacionalni život ; u prve političke stranke, njihove međusobne borbe i ideologije. Posebice se govori o onim Arbanasima koji kao svoju najprije prihvaćaju hrvatsku preporodnu, a zatim i pravašku nacionalno-integracijsku misao i u drugoj polovini 19. stoljeća bore se zajedno s Hrvatima za ujedinjenje svih hrvatskih zemalja, a osobito za ujedinjenje Dalmacije s Banskom Hrvatskom. Iako su prve pravaške misli nezadrživo strujale iz Banovine u Dalmaciju već krajem šezdesetih godina 19. stoljeća, one se među arbanaškim Hrvatima počinju snažnije osjećati tek početkom sedamdesetih i osamdesetih godina. Pravaštvo u Arbanasima javlja se u pravom smislu godine 1873., kada je u tom mjestu održan prvi veći skup Arbanasa na kojem su prihvaćena hrvatska politička načela i za glavnog vođu priznat dr. Ante Starčević. Od tada, možemo reći, započinje intenzivniji proces integriranja dijela zadarskih Arbanasa u modernu hrvatsku naciju, čime je najprije bila zahvaćena arbanaška inteligencija i dio bogatijeg građanstva. Najistaknutiji arbanaški pravaši bili su Pavao Luka Relja, Gjuro Ivan Marušić i don Mihovil Mijo Ćurković. Od njih, ipak, najznačajniji je Pavao Relja, koji je financijski podupirao prva pravaška glasila i većinu pravaških akcija u Zadru i zadarskom kraju, a sudjelovao je u pripremama i osnivanju Stranke prava i Čiste stranke prava u Dalmaciji.

pravaštvo; Arbanasi; Zadar; Stranka prava; Čista stranka prava; Dalmacija; Banska Hrvatska i Austro-Ugarska Monarhija

nije evidentirano