hrvatski

"Klapizacija": Utjecaj klapskog pjevanja na tradicijsku vokalnu glazbu u Hrvatskoj

Klapsko pjevanje danas predstavlja jedan od najprepoznatljivijih simbola identiteta primorskog dijela Hrvatske i često se smatra jednim od suvremenih hrvatskih ''brandova''. Riječ je o neotradicijskom vokalnom glazbenom izričaju koji je nastao u 1960-ima u želji za očuvanjem tradicije višeglasnog pjevanja serenada u Dalmaciji putem njihove glazbene stilizacije, odnosno prilagodbe novijim glazbenim trendovima. Uz to što je klapsko pjevanje tijekom svoga razvoja neprestano osvajalo sve širu popularnost, ono je u javnom diskursu često dobivalo status legitimnog nasljednika ukupne tradicijske vokalne glazbe dalmatinske obale i otokâ. Sudionici klapskog pokreta nisu razvijali dublje kontakte sa sudionicima pokreta izvornog folklora. Prvi je pokret privlačio puno više mladih u odnosu na drugi. U područjima velike prisutnosti i popularnosti klapâ većina je tradicijskih vokalnih žanrova i stilova snažno nestajala iz prakse. Manji se dio prilagođavao klapskoj estetici. Ovakav je proces zahvatio dalmatinsku obalu i otoke, te Kvarner i Istru. U zadnje je vrijeme sve prisutniji i u brdskim područjima Dalmacije. Također, u novije vrijeme dio mladih folkloraša u sjevernoj Hrvatskoj, primjerice u Međimurju i Slavoniji, stilizira tamošnju tradicijsku vokalnu glazbu po uzoru na klapsku estetiku. Mnogostruki aspekti današnjeg života, statusa i utjecajnosti klapskoga pjevanja na cjelinu hrvatske tradicijske glazbene kulture mogli bi se označiti kao klapizacija hrvatske tradicijske glazbe.

dalmatinsko klapsko pjevanje; tradicijska vokalna glazba; Hrvatska

nije evidentirano