hrvatski

Mekušci u ishrani glavate želve Caretta caretta (L. 1758) u istočnom Jadranu

Analizirana je ishrana 28 glavatih želvi, koje su pronađene uginule ili slučajno ulovljene u ribarske mreže u Hrvatskoj i Sloveniji između 2001. i 2004. godine, sa zakrivljenim dužinama karapaksa između 25, 0 i 51, 3 cm (srednja vrijednost: 35, 3 cm, SD: 5, 3). Iz sadržaja probavila izolirani su mekušci te su konzervirani u 4%-tnom formalinu. Uzorci su nakon toga taksonomski obrađeni do najniže moguće odredive svojte, sušeni na 95°C tijekom 24h i suhe mase su izvagane. Mekušci (puževi, školjkaši, glavonošci i koponošci) su predstavljali najzastupljeniji plijen u cjelokupnoj ishrani želvi (41, 2% ukupne suhe mase) sa zabilježene 83 svojte. Većina određenih vrsta pripada puževima (35 vrste) i školjkašima (30), čineći 40, 2% ukupne suhe mase mekušaca, dok na glavonošce (Eledone moschata, Sepia sp.) i koponošce (Dentalium dentalis) zajedno otpada samo 1, 0% suhe mase. Rezultati ukazuju na značaj većih vrsta puževa npr. Gibbula magus, Natica stercusmuscarum, Bolinus brandaris u ishrani glavatih želvi u Jadranu, dok su manje vrste npr. Turritella communis, Bittium reticulatum vjerojatno usput pojedene pri potrazi za drugim vrstama plijena na pomičnim morskim dnima. Većina manjih kućica puževa i školjkaša su bile sub-fosilne, što upućuje na dodatnu ekološku ulogu glavatih želvi kao bioturbatora u ekosustavu Jadranskoga mora.

Caretta caretta; glavata želva; istočni Jadran; analiza ishrane; mekušci

nije evidentirano