hrvatski

Kamo idu suvremeni odgoj i obrazovanje?

Reći da odgoj i obrazovanje danas prolazi dramatične promjene gotovo da i nije ništa novo. Ista teza mogla bi se s jednakom valjanošću primijeniti na niz diskontinuiranih procesa u tom području tijekom 20. stoljeća. Pa ipak, ono po čemu se suvremeni odnos prema odgoju i obrazovanju razlikuje od nekadašnjega jest gotovo savršena ravnoteža između, s jedne strane, sve žešće kritike kojom se ozbiljno dovodi u pitanje sam smisao te djelatnosti i, s druge strane, sve veće nade da će upravo odgoj i obrazovanje riješiti nagomilane probleme čovječanstva, od otuđenosti pojedinca, preko zastoja gospodarskog razvoja, do krize međunarodnih odnosa. Taj dvojni odnos posljedica je niza međusobno isprepletenih čimbenika koji se međusobno nadmeću oko preuzimanja nadzora nad odgojem i obrazovanjem, zbog čega pitanje: &laquo ; Kamo ide odgoj i obrazovanje?&raquo ; treba preformulirati u: &laquo ; Kamo idu odgoj i obrazovanje&raquo ; , a onda bi i to valjalo preusmjeriti prema danas jedinom relevantnom pitanju: &laquo ; Kome služe odgoj i obrazovanje?&raquo ; Polazeći od tih uvida, u izlaganju se sažeto objašnjavaju uzroci pluralizacije smisla odgoja i obrazovanja, ali i posljedice koje pluralizacija ostavlja na politike, teorije i prakse odgoja i obrazovanja u svijetu i kod nas. Osobita pozornost posvećuje se analizi utjecaja globalizacije na odgoj i obrazovanje u zemljama članicama Europske unije i tranzicijskim zemljama. U tom se dijelu razmatra, s jedne strane, proces merkantilizacije odgoja i obrazovanja kao posljedice snažne sprege između neoliberalnih i neokonzervativnih ideologija potpomognutih tzv. neutralnim instrumentalizmom ili menadžerizmom i, s druge strane, pokušaji da se odgoj i obrazovanje stavi u službu osnaživanja pojedinca i jačanja društvene kohezije. S tim u svezi pojašnjavaju se izrazi, kao što su: &laquo ; obrazovni standard&raquo ; , &laquo ; osiguranje kvalitete&raquo ; , &laquo ; plaćanje računa&raquo ; i sl. Na kraju se predstavlja VPR model strategijskog planiranja obrazovnih promjena, koji uključuje pet međusobno povezanih koraka. Uspjeh svakog od tih koraka ovisi o pomnoj pripremi (dizajnu) cjelovitog procesa, osiguranju primjerenih ljudskih, materijalnih i financijskih resursa te o otvorenoj vertikalnoj i horizontalnoj komunikaciji svih čimbenika odgojno-obrazovnog procesa.

odgoj i obrazovanje; instrumentalizam; globalizacija; osnaživanje pojedinca; društvena kohezija

nije evidentirano