engleski

The right to learning and education for human rights in the academic community

Pravo na obrazovanje utvrđeno je kao jedno od općih, neotuđivih i nedjeljivih prava i sloboda svakog pojedinca, ali i kao pretpostavka uživanja svih drugih prava. U Općoj deklaraciji o ljudskim pravima proglašenoj 1948. &laquo ; kao zajedničkoj tekovini svih naroda i država&raquo ; , traži se da se, osim postupnog jačanja domaćih i međunarodnih mjera zaštite, ljudska prava i slobode promiču poučavanjem i učenjem. Prema UNICEF-ovom izvještaju iz 2003. godine pravo na obrazovanje nije osigurano za oko 130 milijuna djece od kojih tri četvrtine živi u Africi i Aziji, no i 2, 5 milijuna oštećene djece pripada industrijaliziranim zemljama. Slika obrazovne strukture stanovništva svijeta, osobito postotka onih s visokim obrazovanjem, još je dramatičnija. Opće nezadovoljstvo stanjem obrazovanja u svijetu, ali i stanjem u obrazovanju po pojedinim zemljama, posljedica je ulaska u tzv. informacijsko razdoblje u kojemu je investiranje u proizvodnju i stjecanje znanja postalo temeljni uvjet društvene, gospodarske, političke i kulturne moći pojedinca, grupa i država. Zemlja koja ima nisku stopu proizvodnje i diseminacije globalno konkurentnih znanja zanemaruje i žrtvuje svoje ljudske resurse i ostaje u "perifernom" ili "satelitskom" položaja u međunarodnom poretku moći, zbog čega je osuđena na prihvaćanje novog tipa kolonijalnog odnosa koji je posljedica tzv. &laquo ; jaza u znanju&raquo ; (knowledge gap). Premošćivanje jaza u znanju i ostvarivanje općeg prava na obrazovanje moguće je samo uz proširivanje obrazovnih mogućnosti i osiguranje otvorenosti obrazovnih ponuda na načelu jednakosti i nediskriminacije. No time je riješen samo manji dio problema. Pitanje prava na obrazovanje nije samo pitanje kvantitete. Danas se čini važnijim odgovoriti na pitanje kakvo obrazovanje se može smatrati općim i neotuđivim pravom svakog pojedinca.

right to education; knowledge gap; education quality

nije evidentirano