hrvatski

Fauna i ekologija lažištipavaca (Pseudoscorpiones) Hrvatske

Istraživanja lažištipavaca Hrvatske dijelimo u 4 razdoblja, od 1846. godine do kraja 2003. godine. U 160 godina istraživanja su provodila 92 sakupljača i 19 arahnologa, a radove je publicirao 41 autor s ukupno oko 90 referenci. Analiza faune lažištipavaca Hrvatske napravljena je obradom publiciranih i nepubliciranih literaturnih podataka, listi, osobnih kontakata, obradom postojećih zbirki, te terenskim istraživanjem pri čemu je formirana zbirka iz preko 250 speleoloških objekata i epigejskih nalazišta. Utvrđena su brojna nova nalazišta već poznatih svojti, svojte nove za faunu Hrvatske, kao i svojte nove za znanost koje ovom prilikom nisu obrađene. Za svaku svojtu sastavljena je analitička kartica u kojoj su za svaku svojtu navedeni sinonimi, rasprostranjenost, tipsko nalazište, endemizam, ekologija, IUCN kategorija i karta rasprostranjenosti za Hrvatsku. Utvrđeno je 109 svojti raspoređenih u 5 nadporodica, 10 porodica i 26 rodova. Čak 90 svojti, odnosno 83 % pripada porodicama, Chthoniidae i Neobisiidae, što ukazuje daje Hrvatska jedan od centara razvoja ove dvije porodice. Regionalni raspored lažištipavaca je izrazito neravnomjeran i najveći se udio, 85% svojti nalazi na području Mediteranske makroregije. Čak 43 svojte opisane su iz Hrvatske, od čega 80 % špiljskih. Kao centar bioraznolikosti i endemizma, usprkos generalno slaboj istraženosti, ističe se područje Biokova. Većina od 60 svojti, odnosno oko 55 % predstavlja špiljske oblike, a čak 80 % svojti ima higrofilan karakter. Oko 25 % svojti je po IUCN rizično i ugroženo, oko 8 % svojti je kritično ugroženo ili najvjerojatnije izumrlo. Hrvatsku nastanjuje preko 3 % udjela svjetskih svojti od čega preko 1 % geopolitičkih endema, što je jedinstveno u fauni Hrvatske.

Hrvatska; Pseudoscorpiones; fauna; ekologija; raznolikost

nije evidentirano