hrvatski

Proučavanje kasnoantičke naseljenosti Hrvatskog primorja primjenom metode daljinskog istraživanja.

U disertaciji se donose rezultati analize zračnih snimaka i daljinske interpretacije niza kasnoantičkih lokaliteta. Po prvi puta se unutar hrvatske arheološke znanosti cjelovito i sustavno primjenjuje daljinsko istraživanje veće skupine kasnoantičkih lokaliteta Hrvatskog primorja i to pomoću vertikalnih fotografija Državne geodetske uprave. Prvi korak je kupnja digitaliziranih negativa vertikalnih fotografija. One se skeniraju u rezoluciji 21 mikron memorijske veličine 120 MB. Slijedila je obrada u grafičkim programima, kako bi se korigirao kontrast i zamagljenje. Izrada digitalnog ortofoto prikaza je sljedeći korak u analizi. Ortofoto prikaz dobiva se rektifikacijom vertikalnih fotografija. Rektifikacija je provedena u programskom alatu Leica Photogrammetry Suite (LPS) geodetskog programa ERDAS IMAGES 8.7. Obradom u ovom programu moguće je dobiti geokodirane fotografije, digitalni model reljefa (DMR), DMR preklopljen rektificiranom fotografijom, virtualno promatranje ovakvog prikaza, presjeke lokaliteta i okoliša, računati opsega, računanje površine, izradbu izohipsa. Program ArcGIS 9 omogućio je izradbu planova pojedinih lokaliteta u više slojeva koji se uz jednostavne radnje mogu prilagođavati i mijenjati. U programskom alatu ArcMap-u moguće je dobiti planove cijelog lokaliteta ili samo dijelova u raznim mjerilima i grafičkim rješenjima. Obradom zračnih vertikalnih fotografija u ova dva programa dobili smo podlogu za provođenje sustavnih istraživanja i zaštitu lokaliteta kao kulturnih i prirodnih dobara. Računanje površine i opsega omogućilo je izračunavanje rada potrebnog za izgradnju pojedinih utvrđenja te broj posade za koju je utvrđenje građeno. Ovako detaljno spoznavanje utvrđenja omogućilo je usporedbu s sličnim procesom kastrizacije u drugim dijelovima carstva u razdoblju od 4. do 7. st. Površina utvrđenja omogućila je podjelu u tri grupe koje se razlikuju i po drugim detaljima (visina, broj gradina u okolini, veličina obradivih površina te položaj u odnosu na prometnice). Do sada se arheološkim istraživanjima utvrdilo tek nekoliko planova kasnoantičkih lokaliteta (Sv. Damjan, Toreta). Daljinskim istraživanjem moguće je uz relativno mala novčana sredstva dobiti vrlo točne planove lokaliteta, i to ne samo vidljivih struktura nego i onih ispod površine. Velika prednost ovakvog načina istraživanja je to što je nedestruktivan, tj. ne izaziva nikakvu promjenu na terenu i lokalitetu. U zaključku disertacija upućuje na potrebu uključivanja novog smjera razvoja u istraživanju kasnoantičkih lokaliteta. Time bi se stvorile osnove za osnivanje arhiva zračne arheologije u Hrvatskoj, za kojim postoji nesumnjiva potreba. Budući su provedena dva ciklična snimanja Republičkog teritorija i to 1954. i 1996-2001. godine postoji dobra osnova za stvaranje arhiva. Trebalo bi omogućiti i snimanje zračnih arheoloških fotografija koje bi prethodilo velikim infrastrukturnim radovima u osobito ugroženim područjima.

kasna antika; daljinsko istraživanje; sjeverno hrvatsko primorje; utvrđenja; otoci; gradine

nije evidentirano