hrvatski

Značaj privrženosti u odrasloj dobi: ima li razloga za pesimizam ili optimizam?

Privrženost u odrasloj dobi, definirana kao afektivna veza koju karakterizira tendencija da se traži i održi bliskost s drugom osobom, naročito kad je osoba pod stresom (Bowlby, 1969) zanimljiva je i razvojnim i socijalnim psiholozima. Iako je teorija privrženosti nastala kako bi se objasnila emocionalna veza između djeteta i majke, već je Bowlby smatrao da privrženo ponašanje postaje organizirano unutar ličnosti pojedinca i određuje emocionalne veze tijekom njegova života - jednom uspostavljen tip privrženosti u djetinjstvu djeluje i strukturira kvalitetu odnosa u adolescenciji i zreloj dobi. Stoga teorija privrženosti nudi obećavajući teorijski okvir za razumijevanje obiteljskih, prijateljskih i ljubavnih odnosa. Polazeći od ovih pretpostavki, 80-ih godina prošlog stoljeća nekoliko autora preuzima i nastavlja istraživanja na području privrženosti odraslih. Hazanova i Shaver (1987), pioniri u ovom području, smatraju da se ista tri tipa privrženosti koja postoje u djetinjstvu mogu razlikovati i u odrasloj dobi, a to su sigurni, izbjegavajući i anksiozni tip privrženosti. Kim Bartholomew (1990) je, međutim, pošla od Bowlbyjeve koncepcije o unutarnjim radnim modelima te smatra da će osoba, ovisno o tome ima li pozitivan ili negativan model o sebi i o drugim ljudima, razviti jedan od četiri tipa privrženosti: sigurni, zaokupljeni, odbijajući ili plašljivi. Istovremeno s razvojem teorijskih spoznaja, razvijane su metode i tehnike istraživanja, kao i instrumenti za mjerenje privrženosti u odrasloj dobi. Ranija istraživanja u području pretežno su se usmjerila na tip privrženosti pojedinca, dok se u posljednje vrijeme istraživanja provode s parovima kao jedinicom analize. Većina dosadašnjih istraživanja privrženosti u odrasloj dobi bavila se isključivo privrženošću u ljubavnim odnosima, a tek se u novije vrijeme ispituje i privrženost prema prijateljima, članovima obitelji i drugim bliskim osobama. Privrženost se pokazala važnom varijablom za objašnjenje mnogih doživljaja i ponašanja koji ukazuju na više ili manje funkcionalnu prilagodbu pojedinca različitim životnim događajima. Sigurna privrženost povezana je s razvojem zdrave ličnosti, uspješnim psihološkim funkcioniranjem i dobrom socijalnom prilagodbom. Interes za istraživanje privrženosti nije zaobišao ni ove naše prostore, te su i kod nas provedena mnoga istraživanja iz razvojne i socijalne psihologije koja su pridonijela spoznaji o ulozi i značaju ove varijable. Kroz prikaz područja i pregled naših istraživanja razmotrit će se opravdanost shvaćanja o stabilnom stilu privrženosti pojedinca i determinističkog gledanja na uvjetovanost privrženosti u odrasloj dobi tipom privrženosti formiranim u djetinjstvu.

privrženost; odrasla dob; stabilnost privrženosti

nije evidentirano