hrvatski

Religijsko značenje tijela u djelu A. B. Šimića

Gotovo sve pjesme A. B. Šimića izviru iz njegova kršćanskoga, katoličkog i hrvatskog okruženja, one su kao i njegova vjera, plod i rezultat njegova odrastanja u kršćanskoj obitelji i školi i da su također plod druženja s onima koji su bili istih uvjerenja kao i on. Čitajući pjesme A. B. Šimića, stječe se dojam da se on i onda kada govori o najtjelesnijim, najprirodnijim, odnosno najnaravnijim stvarima nalazi u nekom posebnom području, u nekoj posebnoj « provinciji značenja» , u komunikaciji s Nadnaravnim. A. B. Šimić je pridavao veliku važnost tijelu, puti, duši, životu, rađanju, smrti, umiranju. Želio sam, također, na nekoliko pjesama pokazati svu snagu kršćanske vjere koju on « ukalupljuje» i jednostavno pretače u lirski izričaj, čime vjera prestaje postojati u dogmama i počinje se pretakati u obični ljudski život. O čemu god govorio, A. B. Šimić govori jezikom iskrenoga kršćanina, jezikom vjernika kakvog znaju odgojiti samo roditelji koji djecu rađaju i odgajaju iz dubine svoje vjere, ali i franjevci koji su u njemu prepoznali osobu snažnog i nemirnog duha koja je izvan samostanskih zidina uspjela na vlastitom životu i vlastitim tijelom svjedočiti primljenu vjeru. U tom su smislu njegove pjesme izazov za koji me više nitko neće trebati nagovarati.

tijelo, život, smrt, uskrsnuće

nije evidentirano