hrvatski

Zadarski notari u 13. i 14. stoljeću

U ovom radu se na temelju objavljenog i neobjavljenog gradiva iz Državnog arhiva u Zadru, Hrvatskog državnog arhiva, Arhiva HAZU u Zagrebu, Državnog arhiva u Veneciji te drugih manjih arhiva prikazuje razvoj institucije notarijata u zadarskoj komuni počev od njegovih najranijih zametaka pa sve do perioda razvijenog notarijata tj. 14. stoljeća. Na početku rada donosi se kraći prikaz razvoja institucije notarijata na europskim prostorima, posebice u Italiji. Zatim su analizirane razne odredbe o instituciji notarijata i instituciji egzaminatora pohranjene u glavnoj komunalnoj knjizi, statutu. Osim zadarskog, u radu su korišteni i statuti ostalih dalmatinskih komuna prvenstveno, Raba, Šibenika, Splita i Trogira koji u međusobnoj usporedbi pored nekih zajedničkih crta, sadrže i posebnosti vezane uz navedene institucije. Trećim poglavljem ulazi se u samu problematiku zadarskog notarijata gdje su obrađeni različiti aspekti vezani uz zadarske notare kao što su: pojava prvih notara, proces sekularizacije i profesionalizacije notarske službe, učestalost njihovog javljanja, podrijetlo itd. Na temelju sačuvanih notarskih isprava načinjena je diplomatička analiza s posebnim naglaskom na elemente unutarnje strukture isprave tj. na analizu osnovnih dijelova isprave (protokola, teksta i eshatokola). Od vanjskih karakteristika obrađen je samo jedan njezin element tj. notarski znak. Posljednje poglavlje posvećeno je svakodnevnom životu notara. Za razliku od pitanja isključivo profesionalnog rada kojim su se bavila prethodna poglavlja, ovdje se donose i neki podaci iz privatnog i društvenog života pojedinih zadarskih notara na temelju dokumenata pohranjenih u knjigama imbrevijatura. U dodatku je objavljen popis zadarskih notara u proučavanom periodu, katalog njihovih znakova i popis zadarskih egzaminatora.

srednji vijek; notarijat; Dalmacija; Zadar; pragmatična pismenost; povijesni izvori; pravna povijest; kulturna povijest

nije evidentirano