hrvatski

Usporedna metoda u pravu

Usporedna metoda u pravu, kao sporedna metoda dio je opsega metodologije prava (uz glavne metode metodologije prava - aksiološku, sociološku i dogmatsku metodu, te sporedne metode - povijesnu, logičku i lingvističku). Prema autoru, komparativnom metodom u pravu istražujemo neki poredak pravo (što se uspoređuje) bilo usporedbama unutar njega samoga, bilo usporedbama prava s onim izvan njega, s pojedinim drugim društvenim poretcima prava, u cjelini ili u dijelu, ili/i s okruženjem prava uopće (s čime se uspoređuje), prema svrsi, ciljevima usporedbi (zašto, čemu se uspoređuje), te u skladu s načelima, mjerilima usporedbi (na osnovi čega, prema čemu se uspoređuje). Slijedom toga mogući su onda i izričaji odgovarajućih pravilnosti prosudbi (istosti, podudarnosti, sličnosti ili/i različitosti i drugo) o uspoređivanom odnosno moguće su odgovarajuće spoznaje i znanja, teorijska i praktička. Slijedom razloga da usporedna metoda inače i usporedna metoda u pravu nema (nemaju) svoje matično područje znanosti (odnosno da je moguće matično područje usporedne metode, područje bilo koje znanosti, otuda i područje znanosti o pravu), autor smatra usporednu metodu u pravu stupnjem najnižom, važnošću najslabijom metodom u pravu. Time i prijepornim vidi oposebljenje tzv. grane prava "usporedno pravo".

metodologija prava; sporedne metode; usporedna metoda

nije evidentirano